Dok rat u Iranu tinja, potezi američkog predsjednika Donalda Trumpa sve se više čine naslijepo, kao da ne postoji plan šta dalje činiti.
Rat između SAD-a i Izraela s jedne strane i Irana s druge strane započeo je prije nešto više od mjesec dana nakon američko-izraelskih napada na iranske vojne i nuklearne ciljeve, na što je Teheran odgovorio raketnim i napadima dronovima na američke baze i izraelske ciljeve u regiji. Iran je efektivno zatvorio Hormuški tjesnac, jednu od ključnih tačaka za globalne opskrbe naftom, čime je ugrozio svjetsku ekonomiju.
Britanski parlamentarac i vojni analitičar Mike Martin, u objavi o Xuu, iznio je niz kritika na račun Donalda Trumpa, od kojih su neke poslužile kao polazna tačka za ovu analizu, a ključna tvrdnja je da SAD nemaju pojma šta rade, što ćemo detaljnije razmotriti u nastavku.
Američki cilj je nejasan.
Još uvijek nije jasno koji je pravi cilj američke politike u ovom sukobu. Nije definirano da li Washington želi svrgnuti režim, ograničiti iranski nuklearni program ili nešto drugo. Izraelski cilj u ovom sukobu je jasan. Izrael već decenijama Iran vidi kao egzistencijalnu prijetnju.
Koliko god izraelski potezi bili kontroverzni, oni se uklapaju u dugoročnu strategiju ograničavanja iranske moći. Američki potezi su potpuno nejasni. U praksi, Amerika je postepeno širila svoj vojni angažman bez jasno definiranih granica i ciljeva, što znači da svaka nova faza sukoba proizlazi iz prethodne, ali bez promišljenog plana kuda cijeli proces vodi.
Ali možda je stvari najbolje sažeo američki senator Chris Van Hollen, koji kaže da Benjamin Netanyahu decenijama zagovara napad na Iran, ali da nikada nije imao američkog predsjednika dovoljno glupog da uvuče SAD u sukob.
Ubili su ajatolaha, doveli radikalnijeg vođu
Ajatolah Ali Hamnei (88) je ubijen u američko-izraelskim napadima, ali to nije oslabilo iransku sposobnost da uzvrati. Njegov sin Mojtaba Hamnei (55) postao je šef države, pa je Iran dobio mlađeg i ideološki radikalnijeg nasljednika umjesto ostarjelog lidera.
Podcijenjen iranski način ratovanja
Nakon što je ajatolah ubijen, očekivalo se da će Iran biti barem privremeno paraliziran. Ali to se nije dogodilo. Jedan od razloga leži u specifičnom načinu na koji je iranska vojska organizirana. Riječ je o decentraliziranom modelu komandovanja, poznatom kao "mozaična odbrana", koji omogućava jedinicama da djeluju autonomno čak i nakon gubitaka na vrhu.
Nevjerovatno je da su američke procjene očito potcijenile ovaj vrlo ključni aspekt iranskog načina ratovanja.
Trumpovi instinkti za vanjsku politiku su loši
Sve navedeno je direktna posljedica Trumpovih instinkta za rat i geopolitiku koji su jednostavno loši. To se može vidjeti kroz niz njegovih poteza, od povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma 2018. godine bez jasne alternative, preko naglih zaokreta u Siriji do pregovora s talibanima u Afganistanu.
U svim ovim slučajevima, radi se o dramatičnim odlukama koje djeluju odlučujuće, ali bez jasno definiranog cilja i strategije za ono što slijedi.
Trump je praktično prijetio Iranu ratnim zločinom
A činjenica da Trump nema pojma šta radi dobro je demonstrirana činjenicom da je u jednom trenutku praktično zaprijetio napadom na infrastrukturu za desalinizaciju , ključnu za snabdijevanje iranskog stanovništva pitkom vodom, ako Teheran ne postigne dogovor i ne dozvoli da Hormuški moreuz bude "odmah otvoren za poslovanje".
Bombardovanje takvih civilnih ciljeva predstavlja ratni zločin prema američkom zakonu i međunarodnim sporazumima kojih su SAD potpisnice.
Iranu zapravo nije stalo do Trumpovih prijetnji
Iranski parlament odobrio je nacrt zakona kojim bi se uveo sistem naplate cestarina za prolaz kroz Hormuški moreuz i predložilo ograničavanje pristupa plovilima povezanim sa zemljama koje su uvele sankcije Iranu. Zakon bi također obuhvatao plovila iz Evropske unije.
Takav potez, koji dodatno eskalira stvar, pokazuje koliko su Trumpove prijetnje ograničene u praksi. Uprkos Trumpovoj retorici, Iran ne samo da nije odustao, već aktivno uvodi kontramjere koje direktno utiču na globalnu trgovinu i zapadne interese.
Nula plana, nula strategije
Nakon prijetnji ratnim zločinima i iranskog odgovora, Trump je, kako je izvijestio Wall Street Journal, pozivajući se na zvaničnike administracije, izrazio spremnost da okonča američki rat protiv Irana čak i ako Hormuški moreuz ostane uglavnom zatvoren.
Takav zaokret pojačava utisak potpune nekoherentnosti američke politike i ukazuje na odsustvo jasnog plana i strategije u situaciji koja ima direktne posljedice po globalnu ekonomiju i sigurnost. Umjesto promišljanja, Trump odgovara novim kontradikcijama, koje nemaju nikakve veze sa dosljednim kreiranjem politike, već sa improvizacijom čovjeka suočenog sa haosom.
Činjenica da su se SAD umiješale u Hormušku krizu govori sama za sebe.
Trump je očito podcijenio iransku spremnost da destabilizira promet kroz Hormuški tjesnac, kao i njegovu strategiju asimetričnog ratovanja. Trump je očigledno stao na stranu analitičara koji su vjerovali da Iran neće zatvoriti Hormuški tjesnac jer bi to ugrozilo i njegov vlastiti izvoz nafte.
Ali razvoj događaja pokazao je suprotno, te je zbog pogrešne američke procjene Hormuški moreuz postao ključna tačka sukoba i razlog zašto analitičari upozoravaju da bi ovaj rat mogao imati posljedice koje bi potresle, pa čak i urušile neke svjetske ekonomije.
Trump se posvađao sa saveznicima
Trump je uspio narušiti odnose i sa saveznicima, koje sada praktično poziva da riješe krizu koju su SAD same stvorile. Poručio je Ujedinjenom Kraljevstvu da zbog problema sa snabdijevanjem avionskim gorivom treba kupovati energente od SAD-a, ali i da treba ići samo do Hormuškog moreuza i osigurati njegovu prohodnost.
Od početka sukoba, Trump je otvoreno napadao saveznike , posebno one koji "ne žele pomoći u otvaranju Hormuškog moreuza". Također je rekao da su članice NATO-a "KUKAVICE" i da će Amerika to "ZAPAMTITI".
Trumpov rat odgovara Rusiji
Ruski prihodi od fosilnih goriva dostigli su 7,7 milijardi eura za samo dvije sedmice od početka rata s Iranom. Ministarstvo finansija SAD-a prošle sedmice djelimično je ublažilo sankcije Rusiji, odobrivši 30-dnevno izuzeće za kupovinu ruske nafte koja se već nalazi na moru.
Njemački diplomata Johann Wadephul optužio je Rusiju da pomaže Iranu u identificiranju potencijalnih ciljeva napada. Zato je Martin na Xu napisao da je to svojevrsna odmazda za američku podršku Ukrajini u napadima duboko unutar ruske teritorije.
Ovo je lično mišljenje britanskog predstavnika, ali je jasno da Rusija, kao jedan od najvećih geopolitičkih rivala SAD-a, objektivno profitira od rata koji je eskalirao nakon američko-izraelskih poteza pod vodstvom Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua.
Prošlogodišnja američka greška
Kao jedan od ključnih primjera neefikasnosti američke strategije, Martin navodi prošlogodišnji napad na iranska nuklearna postrojenja, u kojem su korištene najmoćnije bombe za uništavanje bunkera, ali ciljevi ipak nisu potpuno uništeni.
To je operacija koju je Izrael pokrenuo u junu 2025. godine, a kasnije su joj se pridružile i Sjedinjene Američke Države, a usmjerena je na ključne objekte poput tajnog postrojenja za obogaćivanje uranijuma u Fordowu.
Martin tvrdi da je Washington ovim napadima razotkrio ograničenja vlastitog oružja, a ne da je zapravo oslabio iranski nuklearni program. Dok su prije napada takve bombe služile kao sredstvo pritiska u pregovorima, nakon njihove upotrebe postale su demonstracija granica američke vojne moći. Martin zaključuje da su čak i trenutnom operacijom SAD i Izrael pokazali granice vlastite moći.
Trump je otkrio da američka municija nije neograničena
Kao dodatni argument, Martin upozorava da američke zalihe oružja i vojni kapaciteti nisu toliko neograničeni koliko se često pretpostavlja. Takve procjene djelimično potvrđuju analize, poput ove Business Insidera , koje upozoravaju na brzo iscrpljivanje ključnih zaliha oružja.
Neki stručnjaci procjenjuju da bi, ako se nastavi trenutni tempo operacija, SAD mogle iscrpiti svoje zalihe određenih protivavionskih i preciznih raketa u roku od nekoliko sedmica.
Amerika je prije nekoliko mjeseci najavila udaljavanje od Bliskog istoka
Dodatni problem predstavlja preusmjeravanje američkih vojnih kapaciteta, pri čemu Washington premješta dio svojih snaga, uključujući nosače aviona, amfibijske jedinice i sisteme protivvazdušne odbrane, iz Istočne Azije na Bliski istok.
Sve se ovo dešava samo nekoliko mjeseci nakon objavljivanja američke strategije nacionalne sigurnosti. Prema Centru Soufan, strategija ocrtava Trumpovu namjeru da smanji naglasak na američkom angažmanu na Bliskom istoku kako bi se fokusirao na konkurenciju velikih sila. Sve je to još jedan dokaz Donaldove Trumpove nepredvidljivosti u vođenju vanjske politike.
Ali isti čovjek je u svom pobjedničkom govoru u novembru 2024. rekao da neće započinjati ratove, već da će ih zaustavljati.
Kopnena invazija kao katastrofa u nastajanju
Ograničena američka kopnena operacija u Iranu sve se više spominje kao moguća opcija. List "The Times of Israel" je napisao da se Trump sve više naginje kopnenoj invaziji . Američki ministar odbrane Pete Hegseth danas je izjavio da SAD imaju 15 različitih načina na koje bi mogle intervenirati kopnenim snagama.
Martin upozorava na ovu opciju, tvrdeći da bi takav potez bio "potpuno nepovezan sa širom strategijom", objašnjavajući da bi američke snage na terenu brzo bile izložene stalnim napadima dronova i artiljerije. Posebno ističe scenario napada na ostrvo Harg, koje naziva "krunskom katastrofom za SAD", upozoravajući da bi takav razvoj događaja imao posljedice i za Evropu.
Martin također upozorava na šire geopolitičke posljedice moguće američke kopnene operacije u Iranu, tvrdeći da bi takav potez otvorio prostor za druge velike sile. Navodi da bi se u slučaju dubljeg američkog angažmana na Bliskom istoku pažnja odmah preusmjerila na poteze Kine prema Tajvanu i poteze Rusije prema Estoniji, jer bi Amerika bila preokupirana drugim frontom.
Upravo su takvi strateški proračuni, upozorava on, često način na koji počinju veliki ratovi.
Trump iz sveg glasa priča o završetku rata.
Trumpovo pogubljenje najbolje ilustruju njegove kontradiktorne izjave, u kojima istovremeno govori o pobjedi i najavljuje daljnju eskalaciju, što djeluje kao jasan primjer politike bez jasno definiranog smjera. Guardian je danas istakao kako se Trump sam pogubio u Iranu i kako svaka njegova riječ doprinosi konfuziji.
Međutim, čini se jasnim da Trump sada traži izlaz iz haosa koji je stvorio, a njegov cilj je, kako piše Financial Times, vratiti stvari na početak .
Upravo to najjasnije pokazuje koliko je cijeli pristup od samog početka bio pogrešan i koliko je do ovog rata došlo zbog niza impulzivnih odluka bez jasne strategije predsjednika najmoćnije sile na svijetu.
