Bodo Weber, politički analitičar i viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije iz Berlina, te vrsni poznavalac situacije na Balkanu, ocjenjuje u intervjuu za etto.ba, da je nedovoljna zainteresiranost i neodgovorna politika i EU i SAD-a spram Bosne i Hercegovine opasna.
Takav pristup omogućuje Dodiku da prijeti svakodnevno secesijom, ali i Čoviću da ostvaruje svoje etnonacionalne vizije. S druge strane stranke 'osmorke', pak ''prodaju'' političku stabilnost zarad fotelja, ocjenjuje Weber uz napomenu da u ovakvoj situaciji u Bosni i Hercegovini ni oružani sukob nije nemoguć.
Zašto po vama međunarodna zajednica gleda kroz prste Miloradu Dodiku koji na dnevnoj bazi prijeti odcjepljenjem Republike Srpske, veliča Rusiju, blokira uvođenje sankcija, hvali se prijateljstvom s Putinom, blokira funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao i njen evropski put?
Zato što je Dodik proizvod neuspijele zapadne politike, tj. promjene politike 2005.-2006. godine, pokušaja "napuštanja" BiH, tj. pokušaja prebacivanja potpune političke odgovornosti, preko noći, na domaće političke aktere poslije Dejtonske faze izgradnje države, bez stvaranja preduslova za takav politički preokret, prevazilaženja nefunkcionalnog Dejtonskog ustavnog poretka. Zapad od tada nema političku strategiju niti dovoljno političke volje da se nosi sa destruktivnim posljedicama te svoje neuspijele politike.
Kako vama izgleda nova vladajuća koalicija u kojoj čelnici stranaka, što dogovoriše vlast s Dodikom, šute na ovakve prijetnje?
Vladajuća koalicija je rezultat jednog konformističkog političkog akta Osmorke, tj. prije svega SDP-a, NiP-a i NS-a, koji su ćutali poslije Schmidtove intervencije 2. oktobra zarad učešća u vlasti. Time je ozvaničeno napuštanje dvogodišnjeg otpora anti-demokratskoj logici pregovora EU-a i SAD-a o tzv. reformi Izbornog zakona.
Po tome, nije se ni mogla očekivati dosljedna reakcija na Dodikovu najnoviju radikalizaciju. Tužna ironija Schmidtove i američke politike je u tome da njihovim potezima nisu samo ojačale pozicije etnonacionalističkih stranaka, prije svega HDZ-a, nego i značajno doprinijeli (samo)uništavanje liberalnijih, multietničkih stranaka.
Američka ambasada upozorila je da neće gledati mirno na Dodikovo prizivanje novog ratnog sukoba u BiH, da li je to samo blago upozorenje ili spremnost da odlučnije djeluju ?
Sve dok i dalje nema političke volje na strani SAD-a, odnosno Zapada u cijelini, da se ozbiljno bavi Bosnom i Herzegovinom, a to znači prije svega da se pozabave Dodikom, sve "odlučne" javne izjave ostaju puka simulacija. Ozbiljna politika bi počela stacioniranjem nekoliko stotina vojnika EUFOR-a u Brčko distriktu, čime bi se završila Dodikova priča o secesiji zauvijek.
Do koje mjere je EU opredijeljena da se umiješa u razrješenje ove svakodnevne blokade u BiH, kada vidimo da je visoki predstavnik Cristian Schmidt do sada poduzimao poteze koji su produbili krizu ?
Ni EU nije opredijeljena da se ozbiljnije, kamoli strateški, bavi političkim problemima u BiH. Zato je svojim nastupom kao pregovarač, zajedno za SAD-om, u pregovorima o tzv. reformi Izbornog zakona, u kojoj je izdala sopstvene demokratske vrijednosti, značajno doprinijela zaoštravanju političke krize u BiH. Te reforme, pošto su pregovori propali prije Opštih izbora prošle godine, manje-više prepustila SAD-u i Schmidtu da se nose da nastalom štetom.
Smatrate li da je moguć sada novi oružani sukob u BiH?
Ne želim da pridonesim toj diskusiji koja se trenutno odvija u BiH. Na djelu je svakako zabrinjavajuće zaoštravanje političkih prilika i retorika. Na jednoj strani, politika SAD-a gura bošnjački politički faktor ka radikalizaciji, makar verbalnoj, a na drugoj strani Dodik značajno radikalizira političke odnose.
Nije meni u potpunosti jasno što to trenutno radi, tj. odakle mu potreba za tom radikalizacijom, kontrolira manji entitet, ušao je u vlast na državnom nivou uz blagonaklonosti EU i SAD-a, koji su se pravili da je nastao period dinamiziranja reformi i EU integracije BiH.
Ne vidim šta Dodik može dobiti zaoštravanjem odnosa. Ipak, ja i kolege iz Vijeća za politiku demokratizacije, prije više od decenije u sigurnosnoj studij smo upozoravali da se u BiH ne može isključiti mogućnost da društveno-političke tenzije pređu u nasilni etnički sukob, čak i nenamjerno, neplanirano. Zato je ova kratkoročna politika Zapada, koja kako vidimo zadnjih mjeseci ne uspijeva ni kratkoročno stabilizirati političke prilike u zemlji, toliko opasna i neodgovorna.
