Dok se bojkot trgovina zbog astronomskih cijena najavljuje kao udar naroda na kapitalističke mlinove, u realnosti svjedočimo još jednoj domaćoj paradoksalnoj sapunici: narod se poziva na štednju i otpor, dok trgovci već planiraju veće zalihe za „predbojkotski šoping“.
Dok se u Hrvatskoj građani masovno pozivaju na bojkot trgovina zbog vrtoglavih cijena, u našoj voljenoj BiH odjekuje poznati refren: "Snađi se, druže!" Naravno, ideja bojkota je plemenita, potrebna, i u suštini, možda jedini način da narod pokaže zube trgovačkim lancima. Ali, hajde da se suočimo s brutalnom realnošću – hoće li trgovci zaista osjetiti posljedice? Ili će im, zahvaljujući našem kolektivnom paradoksu, profit rasti čak i u danima bojkota?
Pa šta je to, ako ne narodna ironija? Zamišljamo trgovca u pozadini kako šeretski tapše sebe po ramenu, ponosno govoreći: "Ma nek bojkotuju, samo nek prije toga dobro pazare!"
Hajde da zamislimo ovu scenografiju: četvrtak, društvene mreže gore – „BOJKOTUJMO TRGOVINE! Nećemo više da trpimo! Stop divljanju cijena!“ Komentari se nižu, svi se zaklinju da neće kročiti u trgovinu cijelih sedam dana. „Šta je hljeb od tri marke? Ja ću ga peći kod kuće!“ piše Nada iz Zenice, dok Sabit iz Mostara dodaje: „Neka, narode, od gladi niko nije umro – šaka oraha i tri datule su sunnet!“
Subotnja već jutarnja trka za hljeb, mlijeko i šunku uoči neradne nedjelje u nas se pretvorila u prizor dostojan apokalipse. Kao da nas sutradan očekuje smak svijeta, narod puni kolica do vrha, dok marketi trljaju ruke. Zamislimo sada scenu bojkota: danima narod najavljuje kako neće kročiti u trgovine, a onda u petak i subotu, pred "veliki bojkot", kolica opet izgledaju kao skladišta za opskrbu cijelog naselja.
Već navečer, sve je spremno za „veliku pobunu“. Frižideri puni, Facebook statusi nadahnuti, a narod umoran, jer, hej, napuniti zalihe za sedam dana nije mala stvar! Nedjelja – bojkot službeno počinje. Trgovine možda zjape prazne, ali profit od petka i subote dovoljan je da vlasnici hipermarketa mirno spavaju.
Političari u luksuzu, narod u bijedi – Je li ovo kraj nade za građane BiH?"
No, prava tema ove priče nisu ni trgovački lanci ni subotnja apokalipsa u marketima. Glavni krivci su naši političari – ljudi koji u borbi s inflacijom imaju strategiju koja podsjeća na "pusti narod da preživi na snalaženju". Dok obični građani muku muče kako da plate račun za struju ili napune rezervoar, političke elite uživaju u luksuzu svojih lordovskih primanja. Njih ni bojkot ni cijene mlijeka od tri marke ne dotiču – oni žive u paralelnom univerzumu, gdje je svaka sedmica "svečana".
Njihovi frižideri nisu prazni. Njihove plate nisu ugrožene. Njihova djeca ne čekaju "akciju" za čokoladu. I tu dolazimo do srži problema: narod se poziva na bojkot, ali pravi bojkot bi trebao početi tamo gdje stvarno boli – kod onih koji donose zakone, određuju poreze i odlučuju o našoj sudbini.
Naravno, bojkot je simbol otpora. Ali koliko će taj otpor trajati u zemlji gdje se narod svakodnevno bori da preživi? Koliko ćemo dugo moći biti solidarni kad znamo da svaka markica znači opstanak? I dok mi smišljamo kako preživjeti sedmicu, naši političari smišljaju kako da održe vlast, daleko od problema naroda.
I to nije sve – oni se ne bave bojkotima, inflacijom ni hljebom od tri marke. Njih ne dotiče ni cijena mlijeka, jer, budimo realni, njihovi frižideri su puni parmezana, lososa i vina čije ime mi ne znamo ni izgovoriti.
Zamislimo samo situaciju: dok se narod bori s cijenama u trgovinama, političari bistre umove u luksuznim restoranima gdje je „dnevna plata“ običnog čovjeka ravna cijeni predjela. Neki od njih se možda sjećaju dana kada su vozili Jugu ili stajali u redu za ulje, ali sada su ti dani daleka prošlost. Oni sada voze džipove koji koštaju kao deset godina prosječne plate.
A narod? Narod planira bojkot, jer je preživljavanje postalo umjetnost. Pečenje domaćeg kruha je nova olimpijska disciplina, dok su grickalice postale luksuz dostupan samo na rođendanima. No, istina je jasna – trgovine će možda osjetiti mrvicu, ali pravi bojkot se mora usmjeriti na sistem koji je doveo do ovoga. Jer šta nam vrijedi bojkot trgovina ako naši političari i dalje žive kao kraljevi, potpuno nesvjesni da njihovi podanici preživljavaju na čokoladnim namazima Binga?
I dok se narod poziva na uzbunu, političari planiraju kako podijeliti nove funkcije. Njih ni cijena goriva od četiri marke ne pogađa, jer njihovi automobili ne voze na benzin nego na budžet!
Zato, dragi narode, hajmo biti brutalno iskreni: bojkotujte koliko hoćete, ali dok ne krenemo bojkotovati luksuz i licemjerje u vrhu vlasti, ostaćemo samo narod koji se bori s posljedicama, dok se uzrok opušteno sunča na egzotičnim destinacijama.
