Odluka da se Oružanim snagama Bosne i Hercegovine otvori put ka učešću u mirovnoj misiji u Gazi prošla je gotovo tiho, bez pompe i bez javne rasprave kakvu bi ovakva tema zaslužila. Predsjedništvo BiH dalo je zeleno svjetlo Ministarstvu odbrane, a inicijativa dolazi od Sjedinjenih Američkih Država, koje bi imale i ključnu ulogu u koordinaciji buduće misije. Sve ostalo – detalji, vremenski okvir, komandna struktura – ostalo je u magli.
Nezvanično, govori se o oko 50 pripadnika Oružanih snaga BiH koji bi dobrovoljno učestvovali u misiji. Broj nije velik, ali simbolika jeste. Gaza je danas jedno od najosjetljivijih i politički najeksplozivnijih područja na svijetu, a slanje vojnika u takvu misiju nije samo tehničko ili vojno pitanje, već i ozbiljna politička poruka.
Bosna i Hercegovina do sada gotovo nikada nije slala samostalne vojne kontingente u međunarodne misije. Uvijek se išlo „u paketu“ s većim i logistički snažnijim državama – pod njihovom komandom, uz njihovu infrastrukturu i zaštitu. I ovaj put se očekuje sličan model. Pitanje pod čijom bi zastavom i u čijem sastavu bh. vojnici bili raspoređeni ostaje otvoreno, ali je jasno da BiH nema kapacitet da sama nosi logistički i sigurnosni teret jedne ovako složene misije.
Planirano je formiranje koordinacijskog tijela u kojem bi bio i oficir Oružanih snaga BiH, a raspoređivanje na teren bilo bi moguće tek u drugoj fazi, nakon pune implementacije mirovnog sporazuma. Drugim riječima – odluka postoji, ali realizacija zavisi od razvoja događaja na terenu, koji je sve samo ne stabilan.
Zadaci međunarodnih snaga u Gazi, prema okvirnim najavama, uključivali bi osiguranje graničnih zona, zaštitu civila, podršku humanitarnim operacijama i pomoć lokalnim sigurnosnim strukturama. Za Oružane snage BiH posebno se spominju segmenti poput deminiranja, zaštite unutrašnjih baza i logističke podrške – oblasti u kojima bh. vojska ima iskustvo stečeno kroz ranije međunarodne misije.
Ipak, iza humanitarne i mirovne retorike stoji niz ozbiljnih dilema. Ko će komandovati misijom? Ko snosi odgovornost u slučaju eskalacije? Kakav je pravni okvir za djelovanje bh. vojnika u zoni u kojoj se linija između mira i novog sukoba briše iz dana u dan? I, možda najvažnije, koliko je bh. politički vrh spreman preuzeti odgovornost za posljedice odluke koju danas donosi gotovo bez javne rasprave?
Učešće BiH u misiji u Gazi nosi snažnu moralnu dimenziju. Zemlja koja je i sama prošla rat, opsadu, humanitarnu katastrofu i međunarodne mirovne misije, ima posebnu osjetljivost prema civilnim stradanjima i razorenim društvima. Upravo zato ovakva odluka može biti shvaćena kao čin solidarnosti i međunarodne odgovornosti.
Ali moralna dimenzija ne smije zamagliti realnost. Gaza nije klasična mirovna misija, niti stabilno postkonfliktno područje. To je prostor u kojem se politika, vojska i humanitarni rad prepliću na najopasniji mogući način. Slanje vojnika tamo nije samo pitanje pomoći drugima, već i test zrelosti države koja ih šalje.
Bosna i Hercegovina se ovim potezom pozicionira kao dio međunarodnih sigurnosnih napora, ali istovremeno ulazi na teren pun nepoznanica. Hoće li ta odluka biti upamćena kao odgovoran doprinos miru ili kao još jedan potez donesen bez jasne strategije – zavisi od onoga što će uslijediti. Za sada, jedno je sigurno: odluka je donesena, a pitanja su tek počela.
