Dok narod gubi strpljenje, dok bolnice kolabiraju, a osnovne životne potrebe građana postaju luksuz, vlast u Bosni i Hercegovini mirno pozira za kamere i broji svoje fotke sa obilazaka i konferencija.
Dok se svijet bavi realnim problemima, naša vlast živi u svijetu lažnih obećanja, gdje su sergije, humanitarne aktivnosti i medijske prilike glavni pokazatelj “rada”.
Simbol ove apsurdne i smrtonosne nesposobnosti je Jablanica: 30 metara porušene pruge, koja stoji mjesecima dok vlasti nijemo gledaju i prave se da problem ne postoji. Nisu u stanju nekoliko mjeseci obnoviti prugu, a kamoli izgraditi strategiju za održivi razvoj države. To nije samo pitanje infrastrukture, to je metafora za cijelu Bosnu i Hercegovinu – zemlju paraliziranu političkom inertnošću, gdje je funkcija vlasti dekoracija, a ne servis građanima.
Partije koje upravljaju ovom državom– Trojka, HDZ, SNSD, i njihove satelitske frakcije – pokazuju jedinstvenu sposobnost da troše javni novac na samopromociju, dok građani čekaju osnovne stvari: urednu infrastrukturu, stabilnu ekonomiju, zdravstvenu zaštitu, sigurnost. Njihova ruka je uvijek u džepu države, a njihov pogled uvijek u kameru. Svaka konferencija, svaki obilazak, svaka “strateška najava” je samo nastavak predstave u kojoj su oni heroji, a narod statistika.
Dok se priča o “evropskim integracijama”, stvarnost govori drukčije: putevi koji vode do susjednih gradova ne postoje, željeznice trule, a administracija se bavi birokratskim igrama umjesto stvarnim problemima. Prava tragedija nije samo što država ne funkcioniše, nego što se politički lideri ponašaju kao da je to sasvim normalno. Oni su izmislili paralelni svijet u kojem je glas naroda nepotreban, a odgovornost prema ljudima – stran pojam.
Oni obilaze gradove, drže govore, daju obećanja i fotografišu se sa radnicima na gradilištima koje nisu sposobni završiti. Svaki neuspjeh, svaka zanemarena pruga, svaka propala investicija, svaki propust u zdravstvenom i obrazovnom sistemu – sve to je krvavo ogledalo njihove nesposobnosti. To nije politika, to je teatar ega i moći, gdje su lični interesi iznad javnog dobra.
Bosna i Hercegovina danas je država u kojoj vlast živi u paralelnom univerzumu – univerzumu samopromocije, lažnih obećanja i javnih ceremonija, dok stvarni život građana postaje preživljavanje. Dok se političari igraju velikih planova, narod plaća cijenu njihovog neznanja i pohlepe. Svaki porušeni most, svaka nefunkcionalna institucija, svaka pruga koja stoji mjesecima – to su simboli njihove nesposobnosti i brutalne neodgovornosti.
Ako vlast ne promijeni prioritete, Bosna i Hercegovina neće biti više ni država ni narod – postaće samo pozornica za neprestanu predstavu bez kraja, u kojoj heroji ne postoje, a građani su statistika koju niko ne pita. Tri decenije obećanja, tri decenije blokada, tri decenije samopromocije – i 30 metara pruge koja govori više od hiljadu riječi. To je njihova slika vlasti. To nije naša slika. To nije naša država.
