U julu 2025. godine, objavljen je zbornik naučnih radova pod naslovom “Demografske promjene u Bosni i Hercegovini od 2013. do 2024. godine”, koji brutalno ogoljava istinu o jednom od najvećih izazova savremene BiH – tihoj i nezaustavljivoj demografskoj katastrofi.
Dok političke elite svakodnevno proizvode afere, parazitiraju na javnim budžetima i svađaju se oko identiteta i podjela, ispod radara javnosti odvija se proces od kojeg zaista zavisi budućnost – BiH nestaje, bukvalno.
Bosna i Hercegovina: Od tri i po miliona do tišine
Još 2013. godine, prema popisu stanovništva, Bosna i Hercegovina je imala 3.532.159 stanovnika. Danas, jedva da ih ima 2.946.301. Zemlja je izgubila više od pola miliona ljudi za samo desetak godina. Ne zbog rata, nego zbog siromaštva, nepravde, besperspektivnosti i masovne emigracije.
Demografski podaci su neumoljivi: fertilitet je pao na katastrofalnih 1,26 – dok je 1952. godine iznosio 5,34. Da stvar bude gora, mortalitet je visok, a broj starijih osoba raste munjevitom brzinom. Više od 14% populacije starije je od 65 godina, dok se broj djece prepolovio u odnosu na 1991. godinu.
Ovo nije prirodan pad – ovo je propast sistema.
Odlazak kao društveni obrazac
Samo 2023. godine, BiH je izgubila 2.777 ljudi koji su se odjavili s prebivališta. Još 2.152 osobe su se odrekle državljanstva, najviše zbog sticanja austrijskog, njemačkog i slovenskog. U prosjeku, godišnje nestane najmanje 3.700 ljudi. Brojke koje više nikoga ne šokiraju – postale su rutina.
Najveći broj onih koji napuštaju zemlju su mladi. Oni koji su trebali biti temelj društva, ekonomije, budućnosti. Umjesto da prave porodice u BiH, oni voze kamione u Njemačkoj, konobarišu u Austriji ili rade IT poslove iz Slovenije. I to je možda najbolji scenarij – oni koji ostanu, zarobljeni su u birokratskom paklu, nesigurnom tržištu rada i klijentelističkom društvu.
Povratak? Moguć, ali besmislen bez promjena
Iako se povratnici u zemlju često opisuju kao obrazovaniji i poduzetniji sloj dijaspore – oni koji donose nova znanja, kapital i ideje – sistem ih dočekuje kao strano tijelo. Njihovo povjerenje u institucije gotovo je jednako nuli. Bez ozbiljnih reformi i institucionalne podrške, povratak ostaje puka simbolika. Entuzijazam brzo zamijeni razočaranje.
Nestajanje naroda
Još dramatičniji je proces depopulacije kada se pogleda prostorno. Nerazvijene općine, posebno one nastale Dejtonskim kompromisima, napuštene su do tačke neodrživosti. Škole se zatvaraju, domovi zdravlja bez ljekara, sela ostaju bez struje jer nema više ko da živi tamo.
U RS-u Srbi čine više od 80% stanovništva, ali broj Bošnjaka i Hrvata rapidno opada. U Federaciji Bošnjaci čine preko 70%, dok Hrvati polako ali sigurno odlaze – ne samo zbog ekonomskih razloga, nego i zbog osjećaja marginalizacije i nesigurnosti.
Političke elite – nijeme i krive
Zašto niko ne reaguje?
Zato što je za političke elite ovakav status quo idealan. Manje ljudi – manje glasača. Manje glasača – lakše manipulacije. Umjesto da se donesu mjere za podršku porodicama, stimulaciju nataliteta, olakšice za povratnike i ulaganja u ruralna područja – vlasti troše milione na nova vozila, uhljebljenja stranačkih kadrova i simboličke parade "državnosti".
Nijedna vlada, niti entitetska niti državna, nije iznijela ozbiljan plan demografske revitalizacije. Nema strategije, nema vizije – samo prazne floskule.
Šta slijedi?
Ako fertilitet ostane ispod 1,3 – populacija se može prepoloviti u narednih 45 godina. BiH ide tim putem. Sa sadašnjih 2,9 miliona, realno je očekivati da će do 2060. u BiH živjeti ispod 2 miliona ljudi – većina stara, bolesna i bez ekonomske snage.
U zemlji koja je već jednom preživjela genocid i etničko čišćenje, sada se događa nešto tiše, ali podjednako kobno – biološko samouništenje.
I dok elite razmjenjuju uvrede po parlamentima, Bosna i Hercegovina polako gasi svjetla. Bez ispaljenog metka. Bez pompe. Samo tišina – i još jedan autobus mladih ka Zapadu.
