Tržište rada u Bosni i Hercegovini prolazi kroz duboku transformaciju: radne snage je sve manje, a fizički poslovi poput građevinarstva, vodoinstalaterskih i elektro radova postaju sve skuplji i teže dostupni. Poslodavci sve rjeđe imaju mogućnost birati radnike – danas radnici biraju njih.
Uzroci: demografija, ekonomija, tehnologija i kultura
Nedostatak radne snage posljedica je kombinacije demografskih, ekonomskih, tehnoloških i kulturnih faktora. Iseljavanje radno sposobnog stanovništva, starenje populacije i dugogodišnji nizak natalitet doveli su do situacije u kojoj će BiH u narednim decenijama izgubiti značajan dio radno aktivnog stanovništva. Procjene pokazuju da bi broj stanovnika za 30 godina mogao pasti ispod milion i po, pri čemu će većinu činiti stariji ljudi.
Liberalizacija zapadnoevropskih tržišta rada dodatno je ubrzala odlazak kvalifikovanih radnika. Istovremeno, tehnološki razvoj otvorio je vrata dobro plaćenim digitalnim zanimanjima, koje mladi masovno preferiraju u odnosu na fizičke poslove. Generacija Z, koja upravo ulazi na tržište rada, traži fleksibilnost i ravnotežu između posla i privatnog života, što je izazov i za domaće i za svjetske poslodavce.
Rezultat svega je da fizičke poslove danas uglavnom obavljaju sredovječni i stariji radnici. Potražnja za električarima, vodoinstalaterima i molerima daleko premašuje ponudu – a cijene njihovih usluga rastu iz dana u dan.
Suprotstavljena mišljenja: plate ili sistem obrazovanja?
Različiti akteri na tržištu rada različito tumače uzroke problema. Jedni smatraju da je glavni problem nedostatak dostojanstvenih plata i da bi veća primanja zadržala radnike u zemlji. Drugi ukazuju na demografske trendove i zastarjeli obrazovni sistem, koji ne prati potrebe privrede. Hiperprodukcija kadrova u nekim oblastima, dok u drugim hronično nedostaje radnika, dodatno stvara apatiju kod mladih i otežava zapošljavanje. Nedostaju i kvalitetni programi prekvalifikacije i dokvalifikacije, koji bi brže popunjavali deficitarna zanimanja.
Uvoz radne snage: nužda, a ne luksuz
Sve više domaćih kompanija pribjegava uvozu radne snage iz zemalja u kojima je prosječna plata niža nego u BiH. Iako su strani radnici često kvalifikovani i spremni za rad, njihov angažman poslodavcima stvara dodatne troškove – od administrativnih procedura do osiguranja smještaja i integracije.
Zvanična statistika bilježi oko 240 hiljada nezaposlenih, ali procjene iz privrede pokazuju da aktivnih tražitelja posla ima tek oko 40 hiljada, od čega je najmanje onih spremnih za rad u prerađivačkoj industriji i proizvodnim djelatnostima.
Strani radnici, prema važećim propisima, moraju imati iste plate i uslove rada kao i domaći, što negira tvrdnje da se njihovim angažmanom ruši cijena rada. Kompanije ističu da domaće radnike angažuju uvijek kada ih ima dovoljno, ali u protivnom neminovno pribjegavaju radnim migracijama kako bi održale poslovanje.
Novi zakoni i privlačenje dijaspore
Vlasti najavljuju paket zakonskih izmjena koje bi trebale olakšati zapošljavanje, modernizirati sistem socijalne sigurnosti i penzijskog osiguranja te pružiti dodatnu zaštitu radnicima. U proceduri su zakoni o zapošljavanju stranaca, posredovanju u zapošljavanju, radu, kao i profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Dodatno, planira se stvaranje uslova za povratak dijaspore – posebno obrazovanih i stručnih ljudi koji bi svoje znanje i iskustvo mogli staviti u službu razvoja domovine.
Budućnost tržišta rada
Ako se ne reaguje na vrijeme, BiH bi mogla postati zemlja bez dovoljnog broja radnika za ključne sektore privrede. Fizički poslovi će postajati sve skuplji, a uvoz radne snage sve veći. Istovremeno, globalna potražnja za radnicima sa Zapadnog Balkana dodatno će otežati zadržavanje domaće radne snage.
Jedno je sigurno – tržište rada u BiH više nikada neće izgledati kao prije, a prilagođavanje poslodavaca, radnika i vlasti novim realnostima postaje pitanje ekonomske opstojnosti zemlje.
