Američka promjena strategije na Balkanu: Evropa prepuštena osiguravanju mira u BiH
Krajem oktobra 2025. godine, odluka američke administracije da ukine sankcije Miloradu Dodiku, označila je značajnu promjenu u strateškom pristupu Zapadnog Balkana. Ovaj potez izazvao je zabrinutost u Evropi zbog mogućnosti destabilizacije Bosne i Hercegovine, zemlje koja je još uvijek oslonjena na post-Daytonski okvir, koji je održao mir i stabilnost, ali i stagnaciju, u posljednjim decenijama.
Složeni politički sistem BiH, stvoren Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, održao je političku ravnotežu, ali s napetostima koje prijete destabilizacijom. S poslijeratnim mirovnim naporima koje je podupirala Evropska unija kroz misiju EUFOR Althea, situacija je bila pod kontrolom. Međutim, dolaskom Donalda Trumpa na čelo SAD-a, ta ravnoteža sada prijeti da bude narušena.
Prvi put u 30 godina: SAD i Rusija na istoj strani u odnosu na Dodika
Ono što je dodatno pogoršalo situaciju je to što su, po prvi put od 1995. godine, SAD i Rusija sada na istoj strani u pogledu Milorada Dodika. Ovaj političar, koji je više puta prijetio secesijom Republike Srpske i donošenjem zakona koji su usmjereni na slabljenje centralne vlasti u Sarajevu, sada dobija podršku iz Washingtona, dok Moskva računa na njegovu ulogu u destabilizaciji regije kroz političke mehanizme.
U oktobru 2025. godine, Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) odlučio je ukinuti sankcije Dodiku i njegovim saradnicima. Ova odluka, koja je poništila sankcije uvedene zbog podrivanja teritorijalnog integriteta Bosne, izazvala je zabrinutost u Evropskoj uniji, ali i među velikim brojem političara u Bosni i Hercegovini koji se protive Dodikovim separatističkim planovima.
Snažno lobiranje za ukidanje sankcija
Odluka nije bila slučajna. U pozadini stoji intenzivna lobistička kampanja koju su predvodili predstavnici vlasti Republike Srpske, uključujući firme s jakim vezama sa Republikanskom strankom, kao što su Becker & Poliakoff i Tactic Global. Među najistaknutijim osobama koje su lobirale za ukidanje sankcija nalaze se bivši guverner Rod Blagojevich, Michael Flynn i Rudy Giuliani. Ovaj pritisak očigledno je urodio plodom, iako Dodik nije pokazao nikakvu promjenu u svom političkom stavu.
U januaru 2026. godine, samo nekoliko mjeseci nakon ukidanja sankcija, Dodik je organizovao neustavnu vojnu paradu, uz jasnu retoriku protiv Bošnjaka i međunarodne zajednice. Ovaj potez jasno pokazuje da je Dodik odlučan da nastavi svoje političke ambicije, bez obzira na međunarodne pritiske.
Rusija se suzdržava od prijetnji vetom
Dodatni obrat u cijeloj situaciji bio je jednoglasno glasanje u Vijeću sigurnosti UN-a o produženju mandata misije EUFOR Althea. Iako se očekivalo da će Rusija iskoristiti svoje pravo veta kako bi blokirala misiju, ona je iznenađujuće dozvolila njeno produženje. Analitičari smatraju da Moskva računa na to da EU neće uložiti dovoljnu vojnu snagu kako bi bila vjerodostojan faktor odvraćanja u Bosni i Hercegovini.
Iako su visoki predstavnici Evropske unije, poput Kaje Kallas, posjetili regiju i naglasili važnost stabilnosti na Balkanu, ostaje pitanje šta će se dogoditi u narednim godinama, posebno ako Rusija odluči iskoristiti pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a.
Bosna prepuštena Evropi: Potrebna je veća angažiranost EU
Promjena američke strategije prema Bosni i Hercegovini bila je jasna. Američka ambasadorica u Sarajevu, Nicole McGraw, izjavila je da SAD više ne slijede strategiju "izgradnje nacije" u BiH, već da sada traže lokalna rješenja. Ovo otvara vrata za nacionaliste i ostavlja Evropsku uniju kao glavnog aktera koji pokušava održati ustavni poredak u zemlji. Tokom posjete Sarajevu, Kallas je uvjeravala da se "historija neće ponoviti", ali je istovremeno priznala da su resursi EU ograničeni.
Misija EUFOR trenutno broji 1.600 vojnika, što je daleko ispod potrebnog broja od 4.800 vojnika za pružanje potpune sigurnosti. Bez američke logističke podrške, Brisel se nalazi u strateškom "ćorsokaku". Ukoliko EU ne poveća prisustvo, postavlja se pitanje kako će osigurati stabilnost u Bosni i Hercegovini, a time i na Balkanu.
Strateške posljedice za EU
Nestabilnost u Bosni i Hercegovini direktno ugrožava ambicije Evropske unije da postane ključni geopolitički igrač. Prema analizi stručnjaka, ovo je jedina regija u kojoj Evropa može imati odlučujuću ulogu, ali često nije spremna koristiti sve svoje resurse. U ovoj šahovskoj partiji, Dodik se oslonio na dvije ključne strategije: vjeruje da međunarodna zajednica neće biti dovoljno ujedinjena da mu se odupre, te da će BiH ostati podijeljena. Do sada, razvoj događaja u Washingtonu i oklijevanje Brisela pokazali su da je bio u pravu.
Sada Evropa mora dokazati da je dovoljno hrabra da pojača svoje prisustvo i zaštiti sigurnosnu arhitekturu na Balkanu, čak i bez podrške svog "velikog brata" preko Atlantika.
