Bosna i Hercegovina se nalazi pred ključnom odlukom koja bi mogla oblikovati njen energetski pejzaž narednih decenija. Dok SAD nastoje putem američkih kompanija osigurati dolazak plina iz terminala na Krku i diversifikaciju opskrbe, Evropska unija šalje jasnu poruku da budućnost energetike u BiH mora biti utemeljena na obnovljivim izvorima energije i klimatskoj održivosti.
Delegacija EU u Sarajevu naglašava da Evropska unija neće pratiti niti podržavati projekte koji se temelje na eksploataciji fosilnih goriva, uključujući i kontroverzni projekt Južne interkonekcije, čiji cilj je povezivanje plinske mreže BiH s Hrvatskom. “Energetska politika EU temelji se na prelasku na čistu energiju i ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti do 2050. Osim što je važan element procesa pristupanja EU, za Bosnu i Hercegovinu ovo također predstavlja značajnu priliku za modernizaciju energetskog sektora, privlačenje investicija i unapređenje dugoročne energetske sigurnosti”, navodi se u saopćenju Delegacije.
Južna interkonekcija: Projekat između politike i ekonomije
Plan za Južnu interkonekciju predviđa izgradnju plinovoda od Zagvozda u Hrvatskoj do Posušja, sa daljim krakovima prema Mostaru i Novom Travniku. Realizacija ovog projekta omogućila bi BiH pristup ukapljenom prirodnom plinu (LNG) i smanjenje ovisnosti o ruskim isporukama. Procijenjena vrijednost projekta iznosi oko 500 miliona eura, a vlasti u BiH žele da plinovod bude operativan do kraja 2027. godine.
Ipak, političke prepreke unutar zemlje već godinama usporavaju realizaciju. Nakon što je Parlament FBiH 2025. godine usvojio zakon o Južnoj interkonekciji, projekt je naišao na protivljenje HDZ-a BiH, koji je odbijao da upravljanje plinovodom prepusti sarajevskoj kompaniji BH Gas. Novi politički zamah došao je pod pokroviteljstvom američke ambasade i uz uključenost administracije Donalda Trumpa, što je rezultiralo dogovorom da privatne američke kompanije preuzmu izgradnju i dugoročno upravljanje infrastrukturom putem koncesije od najmanje 30 godina. Među zainteresiranim ulagačima spominju se građevinski gigant Bechtel i AAFS Infrastructure and Energy LLC, povezani s krugom saradnika bivšeg američkog predsjednika.
Dvije strategije, dva pravca
Dok SAD gledaju na Južnu interkonekciju kao priliku za stratešku ekonomsku i geopolitičku prisutnost, Evropska unija postavlja drugačiji okvir. Brisel insistira na investicijama u projekte koji dugoročno smanjuju ovisnost o fosilnim gorivima i razvijaju obnovljive izvore energije. Jasno je da bilo kakva ekspanzija infrastrukture za prirodni plin, uključujući Južnu interkonekciju, ne spada u prioritete evropske energetske politike i neće biti podržana EU fondovima ili mehanizmima finansijske pomoći.
U tom kontekstu, BiH se nalazi u izazovnoj poziciji: s jedne strane, potencijalna diverzifikacija izvora plina i smanjenje ruske dominacije, a s druge strane, imperativ modernizacije energetskog sektora u skladu s evropskim standardima i klimatskim ciljevima. Pritom se ne smije zanemariti ni uticaj Mehanizma za prilagođavanje granica ugljika (CBAM), koji od početka ove godine dodatno opterećuje proizvode iz zemalja van EU nastale uz emisije ugljika.
Energetska tranzicija kao strateška šansa
Za BiH, prelazak na obnovljive izvore energije nije samo ekološko pitanje, već i strateška prilika. Investicije u solarnu, vjetro i hidroenergiju mogle bi modernizirati zastarjeli sektor, smanjiti finansijsku izloženost fosilnim gorivima i otvoriti prostor za nove regionalne i međunarodne investicije. Evropski okvir jasno stavlja do znanja da svaki projekt koji povećava dugoročnu ovisnost o uglju, plinu ili nafti neće biti kompatibilan s ciljevima klimatske neutralnosti EU.
U konačnici, BiH se nalazi na raskrsnici gdje se moraju pomiriti kratkoročni energetski interesi s dugoročnim strateškim vizijama – izbor između brze diversifikacije fosilnog gasa pod američkim patronatom i integracije u evropski okvir zelene tranzicije. Kako će vlasti balansirati između tih dviju orbita, u velikoj mjeri odredit će energetsku i političku budućnost zemlje za naredne decenije.