Državni ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza oglasio se povodom odluke Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava, koje je poništilo prvostepenu presudu u slučaju “Slaven Kovačević protiv BiH”. Odluku je ocijenio kao potvrdu profesionalnog i pravno utemeljenog pristupa pravne zastupnice BiH Monike Mijić i njenog tima.
„Zaključci o procesnim pogreškama i zloupotrebi prava od strane podnositelja zahtjeva potvrđuju ispravnost postupanja hrabre Monike Mijić, koja je bila prava pravnica do samog kraja sa svojim timom. Ostaje nejasno kako je, uz takav omjer glasova, bilo moguće donijeti prvostepenu presudu onakvog sadržaja“, izjavio je Bunoza, aludirajući na prethodnu odluku suda donesenu sa šest glasova za i jednim protiv.
Podsjetimo, Mijić je od 2020. godine na poziciji vršioca dužnosti agentice BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, iako zakon predviđa maksimalno privremeno djelovanje od devet mjeseci. Imenovanje stalnih agenata pred Sudom u Strazburu je već godinama blokirano političkim nesuglasicama u Vijeću ministara BiH, zbog čega su funkcije obavljane kroz v.d. status, što je izazivalo kritike domaće i međunarodne javnosti.
Tokom svog izlaganja pred Sudom, Mijić je dovela u pitanje kredibilitet aplikacije Slavena Kovačevića, tvrdeći da se on ranije etnički izjašnjavao kao Hrvat prilikom izbora u Gradsko vijeće Sarajeva. Prema njenim riječima, Kovačevićeva tvrdnja da se ne izjašnjava kao pripadnik konstitutivnih naroda nije bila utemeljena. Također je naglasila da građani BiH mogu mijenjati etničko izjašnjavanje, osim kada su izabrani na funkcije koje su rezervisane za konstitutivne narode, i to samo tokom trajanja jednog izbornog ciklusa.
Poništena presuda, kojom je Sud prethodno zaključio da je BiH prekršila Protokol broj 12 zbog diskriminacije Kovačevića u pogledu mogućnosti kandidature za najviše funkcije u državi, izazvala je niz političkih i pravnih reakcija. Sud je tada ocijenio da etnička pripadnost u izbornom sistemu BiH ima prioritet nad političkim i drugim uvjerenjima, čime se, prema presudi, potkopavaju temelji demokratije i ravnopravnosti građana.
Veliko vijeće, međutim, prihvatilo je argumentaciju pravnog tima BiH da je aplikacija zloupotrijebila pravo na žalbu i da podnosilac nije imao status žrtve u smislu Konvencije. Time je, barem za sada, zaustavljena tendencija presuda koje su proteklih godina kritikovao bh. politički vrh, posebno iz Republike Srpske, zbog navodne prijetnje konstitutivnom modelu uređenja države.
Ova odluka nije konačna riječ u sve kompleksnijem političko-pravnom sporu o karakteru države Bosne i Hercegovine – građanskoj, konstitutivnoj ili nekoj kombinaciji – ali jeste važan presedan koji potvrđuje da će i sama forma žalbi, ne samo njihov sadržaj, biti podvrgnuta ozbiljnoj pravnoj provjeri. U konačnici, debata ostaje otvorena: da li je model konstitutivnosti prepreka ravnopravnosti građana ili osnov stabilnosti u zemlji s dubokim etničkim podjelama? Poništenje presude Kovačeviću ne daje odgovor, ali svakako postavlja nova pravila igre.
