U sklopu američko-izraelskog rata s Iranom, u fokus je došlo ostrvo Hark, ključno energetsko čvorište u sjevernom Perzijskom zaljevu koje obrađuje 90 posto iranskog izvoza nafte. Ipak, za kontrolu Hormuškog moreuza mnogo su važnija druga ostrva, navodi se u analizi CNN. Sedam ostrva Abu Musa, Veliki Tunb, Mali Tunb, Hengam, Qeshm, Larak i Hormuz čine ono što istraživači sa Sun Yat-sen Univerziteta u Zhuhaiu (Kina) nazivaju iranskim odbrambenim lukom.
"Hipotetička linija koja povezuje ova ostrva dalje pomaže razumjeti stratešku nadmoć Irana u kontroli sigurnosti Hormuškog moreuza", napisali su iranski istraživač Enayatollah Yazdani i kineski istraživač Ma Yanzhe u radu iz 2022. za Kanadski centar za nauku i obrazovanje.
Abu Musa, Veliki Tunb i Mali Tunb su najmanja od sedam ostrva i nalaze se na zapadnom kraju luka, a ključna su za kontrolu moreuza, napisali su istraživači.
Zbog ograničene udaljenosti između njih i plitke vode u zaljevu, veliki ratni brodovi i tankeri su prisiljeni prolaziti pored ova tri ostrva, naveli su istraživači. To ih čini lakim ciljevima za brze napadačke brodove, polagače mina ili dronove Islamske revolucionarne garde (IRGC) koji djeluju s tih ostrva.
Iranski zvaničnici su ih, zajedno s drugim ostrvima u zaljevu, nazivali Teheranovim stalnim i nepotopivim nosačima aviona, napisali su Yazdani i Ma.
Prošle godine, IRGC je rekao da pojačava prisustvo na Abu Musi, Velikom Tunbu i Malom Tunbu, prema izvještaju Fondacije za odbranu demokratija.
"Naš taktički pristup nalaže da moramo naoružati i operacionalizovati ovu grupu ostrva. Imamo sposobnost da napadnemo neprijateljske baze, ratne brodove i resurse u regionu", rekao je tada zapovjednik mornarice IRGC-a, kontraadmiral Alireza Tangsiri, koji je u međuvremenu ubijen u američko-izraelskim napadima.
Budući da su ostrva nepotopiva, iranske vojne pozicije na njima morale bi biti uklonjene kako bi se osigurao siguran prolazak američkih ratnih brodova, potencijalno onih koji prevoze američke ekspedicijske jedinice marinaca (MEU), u srce Perzijskog zaljeva, ako bi se pokušalo iskrcavanje na ostrvu Hark.
Ostrva su strateški locirana da kontrolišu bilo koji brodski saobraćaj koji pokušava napustiti ili ući u zaljev, rekao je za CNN analitičar iz Havaja Carl Schuster, bivši direktor Zajedničkog obavještajnog centra Pacifičke komande SAD-a.
Sve u svemu, napadi na ostrva mogli bi trajati od dva dana do dvije sedmice, ali donijeti važne rezultate ako budu uspješni, rekao je Schuster.
"Zauzmite ih, postavite radar i trupe na njih, možete nadzirati aktivnosti u moreuzu dok Iranu uskraćujete prostor za postavljanje dronova i slično”, rekao je Schuster, misleći na Abu Musu.
Izvještaj Instituta za proučavanje rata od 24. marta naveo je da su američki i/ili izraelski avioni počeli napade na iransku vojnu infrastrukturu, uključujući hangare za avione, luke i skladišta na Abu Musi, Velikom Tunbu i Malom Tunbu, a to su napadi poput onih koje je Schuster rekao da bi prethodili amfibijskoj invaziji.
Ali zauzimanje ostrva je samo dio zadatka. Okupaciona snaga od oko 1.800 do 2.000 vojnika bila bi potrebna kako bi se osiguralo da ostrva Iranci više ne mogu koristiti, rekao je Schuster.
To bi također moglo ostaviti američke trupe ranjivim.
“Kontrola bilo kojeg od ovih teritorija također zahtijeva od američkih snaga da spriječe napade dronova, raketa i artiljerije s iranskog kopna, potencijalno uvlačeći SAD u dugoročniji, nepopularan angažman na iranskoj teritoriji, uz eskalaciju američkih gubitaka”, navodi novi izvještaj Soufan Centra, nestranačke analitičke organizacije iz New Yorka.
Schuster je istakao da je odbrana od dronova i raketa vitalna za bilo koje američke trupe na tri iranska ostrva.
“Ako Iran posjeduje dronove i balističke rakete, on će uništiti svaku neprijateljsku silu na tim ostrvima”, rekao je.
Ali Schuster vidi prednosti u pokušaju zauzimanja tri ostrva u donjem zaljevu umjesto Harka, centra nafte, u gornjem dijelu.
“Postoji manji rizik od oštećenja ekonomije buduće iranske vlade”, rekao je.
Budući da većina iranske nafte prolazi kroz Hark, sukob koji bi oštetio bilo koju naftnu infrastrukturu mogao bi usporiti poslijeratni oporavak i trajati godinama.
Iranski napadi na postrojenja za ukapljeni prirodni gas u Kataru ranije ovog mjeseca izazvali su štetu koju bi moglo biti potrebno do pet godina popravljati, rekli su zvaničnici kompanije QatarEnergy.
Ali analitičari kažu da bi američka akcija da zauzme Abu Musu, Veliki i Mali Tunb također mogla imati posljedice nakon rata.
Naime, 1971. godine je Iran, tada pod vlašću šaha kojeg su podržavali Amerikanci, preuzeo kontrolu nad ostrvima kada su Ujedinjeni Arapski Emirati stekli nezavisnost od kolonijalne Britanije.
UAE su od tada osporavali iranske akcije kao nezakonite pred Ujedinjenim nacijama i ponudili pregovore o rješavanju spora.
Iran tvrdi da ima historijsko i geografsko pravo na ostrva. UAE kaže da bi mogao spor predati Međunarodnom sudu pravde ako se pitanje ne može riješiti.
SAD i druge države podržavaju tvrdnju UAE, saopštila je Ambasada UAE u Washingtonu.
I tu svaka američka okupacija ostrva postaje komplikovana, rekao je Schuster, nazivajući to političkom dilemom za Washington sa saveznikom UAE.
Ako SAD vrate ostrvo bilo kojoj novoj iranskoj vladi, riskira se da se naljuti UAE, rekao je Schuster. Ali je dodao da, ako ga vrate UAE, to bi moglo narušiti bilo kakvu percipiranu legitimnost nove iranske vlade.
Naravno, to je problem samo ako SAD uspiju zadržati bilo koja zauzeta ostrva na kraju sukoba. Ali Schuster je rekao da je to nešto što planeri moraju uzeti u obzir, jer je to vrsta spora zbog kojeg sukobi mogu ponovo izbiti.
"Zato je moderno vojno planiranje tako složeno", rekao je.
