Postoji trenutak u moralnom životu naroda kada laži koje su ih održavale više ne mogu opstati.
Izrael proživljava taj trenutak. Slike koje dolaze iz Gaze nisu bile tek dokaz brutalnosti rata. One su autopsija mukotrpno konstruiranog mita o Izraelu kao utočištu za progonjene, demokratiji u pustinji i moralnom svjetioniku u moru barbarstva. Taj mit, tako pomno građen i žestoko branjen, sada živ sagorijeva u istim onim ruševinama koje je sam stvorio.
Novinar i pisac Chris Hedges, jedan od rijetkih glasova u američkim medijima koji se usudio otvoreno govoriti dok su drugi drhtali, prije mnogo godina je upozorio da smo "Izraelu dali odriješene ruke da etnički čisti, okupira i ugnjetava". Svijet nije slušao, ugušen optužbama za antisemitizam - tim tupim oružjem koje se koristilo ne da bi se zaštitio jevrejski narod, već da bi se ušutkale teške istine. Cijeloj jednoj generaciji ta je optužba bila djelotvorna. Zamrzavala je jezike, okončavala karijere i zaustavljala rasprave. Danas ona pada poput istrošenog metka na kameni pod. Svijet je vidio previše.
Gaza nije samo mjesto. To je sud - napisao je Gideon Levy za Haaretz.
Levy, pišući iz Izraela s usamljenom hrabrošću čovjeka koji je odbio svaku udobnu tišinu, decenijama je dokumentirao ono što je njegova vlastita zemlja odbijala vidjeti. Napisao je da je Izrael "izgubio put" i da "okupacija nije samo političko pitanje; to je moralna katastrofa".
Sada je ta katastrofa vidljiva svima. Nema više filtera ni pretvaranja. Dječiji ud u ruševinama. Bolnica pretvorena u grobnicu. Porodica zbrisana u jednom udaru. Svijet gleda i pamti. Vješti odnosi s javnošću ne mogu popraviti ovu uništenu sliku.
Međunarodni krivični sud (ICC) izdao je naloge za hapšenje izraelskog premijera Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Galanta zbog zločina protiv čovječnosti. Izraelska vojska stavljena je na UN-ovu "Listu srama". To nisu izmišljotine propagandista, već su to presude zapadnih institucija. Pitanje se više ne tiče samo Izraela. Ono se tiče zapadnih sila koje su osigurale bombe, diplomatsko pokriće i ritualne vete. Zapad je sebe učinio saučesnikom i sada se mora suočiti s onim što je omogućio. U svojoj knjizi Wages of Rebellion, Chris Hedges piše: "Pitanje nije hoće li Izrael preživjeti ovaj rat. Pitanje je hoće li njegova duša - ako mu je ostala - to moći."
Mlada generacija u Evropi i Sjevernoj Americi sve je to gledala na svojim telefonima, u stvarnom vremenu, vlastitim očima. Oni nisu proživjeli Holokaust. Ne osjećaju naslijeđenu krivicu - i u pravu su što je ne osjećaju. Generacijska krivica, to oružje političke paralize, nije sjećanje, već je to manipulacija.
Kad je jevrejska filozofkinja Hannah Arendt upozorila da "banalnost zla" ne leži u čudovištima, već u činovnicima koji slijede naređenja i okreću glavu, nije mogla ni zamisliti da će se njene riječi jednog dana odnositi na samu državu stvorenu u sjeni tog zla. Ali historija je nemilosrdna u svojim ironijama.
Milioni su marširali. London, Pariz, New York, Berlin, Džakarta, Johannesburg. Te brojke nisu prolazno raspoloženje, one su osuđujuća presuda. Suosjećanje s Palestinom više nije marginalni stav koji se šapuće na rubovima pristojnog društva. Ono je postalo dominantan moralni stav nove generacije koja odbija naslijediti šutnju svojih roditelja.
Luk moralnog univerzuma je dug, ali se savija prema pravdi - rekao je Martin Luther King Jr. Sada se savija - bolno, nepovratno, u pravcu Gaze.
Ono što je uništeno u ovim mjesecima nije samo infrastruktura. To je i posljednja skela izmišljenog mita. Priča koju je Izrael širio o sebi srušila se pod teretom vlastitih proturječnosti. Cionistički stisak nad zapadnim silama i narodima nalazi se u samrtnom hropcu. Strah od etiketiranja antisemitom izaziva podsmijeh. Izrael je danas najomraženija zemlja na planeti, država izopćenica, izolirana i prezrena kao genocidna tvorevina. Holokaust u Gazi postigao je sve to.
Čak se i najsnažnije tvrđave raspadaju. Kongres SAD-a - ta dugogodišnja, pouzdana utvrda bezuslovne podrške Izraelu, gdje je utjecaj AIPAC-a nekada neslaganje činio jeresi koja prekida karijere - više nije neosvojiv. Bujica je probila njegove zidine. Više nije ostalo nijedno utočište.
Država koja počini ono što je ICJ formalno označio kao "uvjerljiv genocid" gubi svako pravo na moralno naslijeđe. Ta kontradikcija je opscena. Sada je urezana u mrežnjače svijeta koji posmatra, kadar po kadar, dijete po dijete, ruševinu po ruševinu. Nijedna služba za odnose s javnošću to ne može poništiti. Nijedan diplomata, ma koliko rječit bio, ne može to oprati pažljivo osmišljenim govorom u Ujedinjenim nacijama. Rana je preduboka za šivanje. Cionizam je učinio ono što nijedan neprijatelj nije mogao - progutao je vlastiti mit, u vlastitoj vatri, vlastitim rukama. I historija, taj strpljivi, nemilosrdni računovođa, konačno je otvorila svoju knjigu.
