Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je uzburkana nakon što se kandidat pet stranaka s hrvatskim predznakom za člana Predsjedništva BiH, Zdenko Lučić, javno obratio lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću nizom oštrih optužbi i direktnih pitanja.
Ovaj istup, objavljen putem društvenih mreža, dodatno je zaoštrio ionako kompleksne odnose unutar hrvatskog političkog korpusa u zemlji.
Lučićev nastup nije ostavio prostor za diplomatski ton – naprotiv, riječ je o otvorenom političkom izazovu koji se može posmatrati kao pokušaj razbijanja dugogodišnje dominacije HDZ-a BiH i njegovog lidera u institucionalnoj i stranačkoj strukturi hrvatskog naroda u BiH.
U središtu njegovog obraćanja nalazi se 13 pitanja upućenih Draganu Čoviću, koja se odnose na navodne poslovne veze, upravljanje javnim preduzećima, porodične i rodbinske zapošljavanja, te političke odluke koje Lučić dovodi u vezu s ekonomskim i demografskim promjenama u BiH.
Kako je naveo, “nekoliko pitanja za onog koji je ponosan na svaki dan svojih 70 godina”, a zatim je iznio niz tvrdnji i sumnji koje se kreću od poslovnih transakcija do političkih odluka i odnosa prema drugim akterima na bh. sceni.
U nastavku donosimo integralno Lučićevo obraćanje, koje je izazvalo brojne reakcije i otvorilo novu rundu političkih polemika:
- Koliko imovine imate ti i tvoja obitelj u Bosni i Hercegovini i inozemstvu?
- Koliko poduzeća si neslužbeni vlasnik i je li točno da su direktori javnih poduzeća po tvom nalogu kupovali zemljište od poduzeća PROMARK, odnosno SOKO zrakoplovstva? Kuda ste skrenuli taj novac?
- Je li točno da su iz Aluminija prodavane sirovine nekim tebi bliskim poduzećima po nižoj cijeni od proizvodne i je li točno da si unaprijedio posljednje direktore koji su uništili Aluminij d.d.?
- Za što ste koristili poduzeće Mondo, koje je izdavalo račune Elektroprivredi HZ HB za usluge koje nikad nije isporučilo? Oni oglasni panoi što ih nema. Kome su od tih novaca kupovani stanovi? Gdje je nestao taj predmet?
- Je li točno da si pokušao Elektroprivredi HZ HB prodati Mini Hidro Elektranu u Prozor-Rami u papirnatom obliku, kako bi tvoj zet zaradio 4 milijuna maraka? Jesi li generalnog direktora Marina Gilju smijenio, jer ti to nije završio, odnosno uslišio tvoje želje i naredbe?
- Koliko ti rodbine radi u Elektroprivredi HZ HB?
- Gdje rade ostali članovi tvoje obitelji? Gdje ti rade kćerke, gdje ti rade zetovi, gdje rade njihova braća, gdje rade i gdje su radili šogori i njihove supruge, gdje radi sva rodbina što si ju uhljebio na državni proračun do petog koljena u pobočnom i tazbinskom srodstvu?
- Je li istina da zetov brat radi u ERONETU poduzeću u državnom vlasništvu, ne dolazi na posao, ispunjava naloge o putovanjima, neovlašteno preko drugih osoba pristupa sobi u kojoj se prate razgovori, prima plaću, koristi reprezentaciju i automobil te tvrtke i jedini u ERONETU svome vozilu nema GPS praćenje? Kolika je njegova važnost u tom državnom poduzeću?
- Koliko solarnih parkova u vlasništvu imaju zetovi službeno, a koliko neslužbeno na tuđim fizičkim i pravnim osobama?
- Zašto je jedini biskup s kojim se nisi uslikao Franjo Komarica. Zašto si ga ostavio kad je bilo najgore, a okrenuo se Dodiku? Je li to patriotizam, domoljublje, crkvoljublje, pravdoljublje?
- Zašto si šutio kad je Dodik rekao da je u Bleiburgu trebalo sve pobiti?
- Koliko je Hrvata u BiH bilo kad si došao na vlast, a koliko ih je danas? I molim te pobroji glave, a ne osobne iskaznice.
- Zašto si se potpisivao ćirilicom i zašto su svi do rata mislili da si Srbin?
- Posljednje pitanje ti neću postaviti. Jer sam gospodin! A javnost zna i uskoro će saznati odgovor na to pitanje!
Ovaj niz pitanja, bez obzira na političku interpretaciju i kontekst, otvara širu raspravu o načinu na koji se politička odgovornost danas pokušava artikulisati u BiH – sve češće putem javnih obračuna, društvenih mreža i personalizovanih napada, a sve rjeđe kroz institucionalne mehanizme i formalne procedure.
U takvom ambijentu, granica između političke borbe i političkog obračuna postaje sve tanja, dok javnost ostaje suočena s narativima koji više podsjećaju na paralelne kampanje nego na klasičnu demokratsku debatu.
