Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željka Cvijanović, danas je u Sarajevu imala zvanični sastanak sa državnim ministrom finansija Srđanom Amidžićem, tokom kojeg su razmatrani “hitni” koraci za vraćanje budžeta u ustavne i zakonske okvire.
Iako su teme formalno bile finansijske, izvori bliski razgovoru ističu da se radilo o pokušaju da se politička neodgovornost maskira privremenim novčanim mjerama za zaposlene u državnim institucijama.
Kako je Cvijanović objavila putem svog X naloga, predloženo je da radnici koji mjesecima čekaju zakonsko povećanje plata budu obeštećeni jednokratnom naknadom od 1.000 KM neto. “Naš stav je da s obzirom na raspoloživost finansijskih sredstava svaki radnik treba da dobije jednokratnu naknadu u visini od 1.000 KM neto, a da nakon toga, po usvajanju budžeta, nastave primati svoju zakonski uvećanu platu”, navela je članica Predsjedništva.
Međutim, u ovom “privremenom rješenju” krije se jasna provokacija prema običnim zaposlenicima državnih institucija: jednokratna naknada, koju Cvijanović i Amidžić nazivaju velikodušnom, ne odnosi se na funkcionere, čime se očigledno privilegira politički aparat u odnosu na građane koji godinama trpe stagnaciju i birokratske zastoje.
Ovaj potez dolazi u trenutku kada Bosna i Hercegovina ulazi u godinu pred opće izbore, a državni budžet i dalje visi u neizvjesnosti. Dok se politički vrh bavi simboličnim obeštećenjem radnika, stvarne reforme plata i finansijske transparentnosti ostaju daleko od realizacije.
Analitičari upozoravaju da ovakvi “privremeni paketi” zapravo služe kao politička paravan-mjera za kupovinu mira u administraciji, dok se višegodišnje nepravde i kršenja zakonskih prava radnika elegantno zaobilaze. Jednokratna naknada od 1.000 KM, dok se visoke funkcije nastavljaju nesmetano finansirati, dodatno produbljuje jaz između običnih zaposlenih i političke elite.
U pozadini svega, ostaje ključno pitanje: koliko dugo će radnici i građani biti izloženi ovakvom sistemu privremenih rješenja, dok politički aparat u miru nastavlja koristiti državne resurse kao privatnu blagajnu?
Ako se uzme u obzir tempo donošenja budžeta i stalne političke blokade, ova simbolična naknada od 1.000 KM djeluje više kao politikanstvo nego kao stvarna socijalna pravda – dok funkcioniše samo kao kratkotrajni anestetik za rastuće nezadovoljstvo među onima koji drže državu u pogonu.
Željka Cvijanović i Srđan Amidžić, čini se, svjesno koriste ovu taktiku da “umire” nezadovoljstvo administracije, dok istovremeno ne rješavaju osnovni problem – nedostatak redovnog, zakonski utemeljenog povećanja plata i transparentnog budžetskog planiranja.
Ako trend ostane nepromijenjen, radnici će i dalje biti prepušteni “privremenim lijekovima” dok političke funkcije uživaju stabilnost i privilegije, a državna administracija gubi kredibilitet i povjerenje svojih zaposlenih.
