Odluka Bosne i Hercegovine da bude među kosponzorima rezolucije kojom se osuđuju napadi Irana na ciljeve u arapskim državama Zaljeva izazvala je burne reakcije u političkim i društvenim krugovima u Sarajevu. U središtu polemike našao se ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija, čije je glasanje otvorilo niz pitanja – od procedura odlučivanja u vanjskoj politici, pa do političkih kalkulacija unutar samog vrha države.
U političkim kuloarima u Sarajevu sada se sve više govori o tome ko je zapravo dao zeleno svjetlo za takvu odluku i da li je ona donesena uz formalnu saglasnost tročlanog Predsjedništva BiH.
Rezolucija i reakcije
Rezolucija koju su u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija predložili Jordan i zemlje članice Vijeća za saradnju arapskih država Zaljeva – Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati – usvojena je u New Yorku uz široku međunarodnu podršku. Među 135 država koje su se pridružile kao kosponzori našla se i Bosna i Hercegovina.
U dokumentu se navodi da napadi Irana projektilima i bespilotnim letjelicama predstavljaju ozbiljno kršenje suvereniteta i teritorijalnog integriteta država koje su bile meta, kao i kršenje temeljnih principa međunarodnog prava i Povelje UN-a.
Iako su ovakvi stavovi u velikoj mjeri usklađeni s pozicijama većine međunarodne zajednice, politička rasprava u BiH nije se zadržala na samom sadržaju rezolucije, nego se usmjerila na pitanje ko je i kako donio odluku da BiH bude njen kosponzor.
Da li je nalog došao iz Predsjedništva?
Prema ustavnoj praksi, ključne smjernice vanjske politike Bosne i Hercegovine određuje tročlano Predsjedništvo. U trenutku donošenja odluke, međutim, nije održana formalna sjednica tog tijela.
Zbog toga se u dijelu sarajevskih političkih krugova spekuliše da je bošnjački član Predsjedništva Denis Bećirović bez konsultacija sa ostalim članovima dao instrukcije ambasadoru Lagumdžiji da podrži rezoluciju i time BiH svrsta uz stavove zapadnih saveznika.
Takve tvrdnje, međutim, nisu zvanično potvrđene.
Politički manevar Cvijanović
Posebnu pažnju u političkim analizama izazvala je uloga srpske članice Predsjedništva Željka Cvijanović. Ona je, prema informacijama iz političkih krugova, zatražila održavanje sjednice Predsjedništva na kojoj bi se raspravljalo o podršci osudi Irana.
Ovaj potez mnogi tumače kao politički manevar koji je dodatno zakomplikovao situaciju. Sličan scenario dogodio se i u oktobru prošle godine kada je Cvijanović na dnevni red Predsjedništva stavila prijedlog da se Donald Trump nominuje za Nobelovu nagradu za mir, što je tada izazvalo veliko iznenađenje u političkoj javnosti.
Podjele među Bošnjacima
Za dio bošnjačke javnosti pitanje osude Irana dobilo je dodatnu težinu zbog šireg konteksta rata na Bliskom istoku i odnosa između Irana, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država.
Na društvenim mrežama pojavile su se brojne kritike na račun Lagumdžije, ali i Bećirovića te ministra vanjskih poslova Elmedin Konaković. Kritičari tvrde da je BiH trebala zauzeti neutralniji stav i ostati suzdržana prilikom glasanja.
U tim reakcijama podsjeća se i na događaj iz maja 2024. godine kada je u Generalnoj skupštini UN-a usvojena rezolucija o genocidu u Srebrenici. Tada su neke od država Zaljeva, uključujući Bahrein, Ujedinjene Arapske Emirate i Oman, bile suzdržane prilikom glasanja.
Diplomatske konsultacije prije glasanja
Ministar vanjskih poslova Konaković je nekoliko dana prije glasanja imao niz razgovora sa ministrima vanjskih poslova arapskih zemalja, uključujući katarskog premijera i šefa diplomatije Mohammeda bin Abdulrahmana Al-Thanija, ministra vanjskih poslova UAE Abdullaha bin Zayeda Al Nahyana, jordanskog šefa diplomatije Aymana Safadija i kuvajtskog ministra Jarrah Jaber Al-Ahmad Al-Sabaha.
Ti razgovori dodatno su pojačali očekivanja da će BiH podržati rezoluciju koju su inicirale arapske države.
Komšić po strani
U cijeloj situaciji, predsjedavajući Predsjedništva Željko Komšić nije se javno posebno oglašavao, osim što je rekao: "Više puta sam Lagumdžiji rekao da ne trebamo kosponzorisati rezoluciju o osudi Irana", što je otvorilo nove političke interpretacije o odnosima unutar državnog vrha.
Analitičari smatraju da će reakcije političkih lidera tek uslijediti, posebno iz redova Stranke demokratske akcije i njenog lidera Bakir Izetbegović.
Posebnu pažnju izaziva i stav ministra odbrane Zukan Helez, koji je ranije imao kontakte s predstavnicima Islamske Republike Iran.
Diplomatski potez ili nova politička kriza
Bez obzira na različita politička tumačenja, činjenica je da se Bosna i Hercegovina svrstala uz većinu međunarodne zajednice koja osuđuje napade na civilne ciljeve.
Ipak, način na koji je odluka donesena ponovo je otvorio staro pitanje funkcioniranja vanjske politike BiH – da li se ključne odluke donose kroz institucionalni konsenzus ili kroz političke improvizacije.
Zbog toga će se rasprava o ovom potezu, po svemu sudeći, nastaviti i u narednim danima, dok političke stranke i državni zvaničnici pokušavaju objasniti javnosti ko je zapravo donio odluku koja je izazvala jednu od najžešćih diplomatsko-političkih polemika posljednjih mjeseci.
