Korupcija i ministarska pozicija u Bosni i Hercegovini odavno su postale dva neodvojiva entiteta, sponzorišući jedan drugi, osiguravajući da sve bude na svom mjestu.
I dok BiH tone u političku močvaru, ministra sigurnosti Nenada Nešića, čovjeka čija je povezanost sa svim što smrdi od kriminala već odavno postala tema brojnih spekulacija, štiti ta ista močvara, podržana neskrivenim nepotizmom i političkim kalkulacijama. Samo je pitanje vremena kada će svi shvatiti da je pozicija ministra sigurnosti – zaštitnik samog sistema korupcije.
Inicijativa za smjenu Nenada Nešića, koju je podržalo 17 potpisa, a nijednim od zastupničkih klubova SNSD-a, HDZ-a, DEMOS-a ili Ujedinjene Srpske nije potpisana, još jednom potvrđuje da u BiH ništa ne ide bez pokrića, a sve se svodi na očigledno političko tržište.
Entitetska većina za smjenu ministra očigledno postoji, ali ono što BiH zaista ima je entitetska većina za podršku kriminalu, nepotizmu i svemu što se u ovoj zemlji smatra "normalnim". Kakav apsurd – imate 17 potpisa, ali to nije dovoljno da se ministar, koji bi u svakoj normalnoj zemlji već odavno bio smijenjen, ukloni sa pozicije.
17 potpisa na papiru, a ne 28? Apstraktni razlozi i politička licemjerja
Jedan od najnevjerojatnijih detalja ovog političkog apsurda je činjenica da su neki od potpisa podneseni u ime cijelog Kluba. To je njihova “prilika” da prikriju činjenicu da nisu uspjeli prikupiti dovoljno potpisa, što jasno govori o njihovoj nemoći i političkom licemjerstvu. 17 potpisa na inicijativi za smjenu i neispunjeni broj od 28 jasno ukazuju na to da je ova zemlja još uvijek preplavljena manipulacijama koje služe kao dugoročna zaštita političkih, koruptivnih i kriminalnih interesa. Niko se ne usuđuje dirati ministra, jer je on, kao i ostali političari u BiH, samo kotačić u velikom, zaraženom mehanizmu koji ne prepoznaje pojam odgovornosti.
Podrška kriminalu je postala norma u BiH
Ova situacija nije izolovan slučaj; u BiH je politika već odavno postala industrija zaštite interesa političkih tajkuna, kriminalaca i zlonamjernih aktera. Djelomična odgovornost za sve ovo leži u činjenici da se ni jedan politički lider ne usudi poduzeti konkretne korake protiv onih koji su ostali na vlasti zbog kriminalnih radnji. Umjesto da pokrenu ozbiljan proces smjene, političke stranke s pozicija vlasti smatraju da je bolje “ne dirati ministra”, jer bi to moglo ugroziti njihov sopstveni opstanak.
U zemlji u kojoj se potpisnici inicijative za smjenu ministra boje političkog pritiska i straha od vlastite pozicije, postaje jasno da smjena ministara nije u rukama naroda, već u rukama oligarhija koje su sposobne da podrže kriminal i korupciju kao legitimnu praksu. No, očigledno je da BiH nije ni svijet u kojem će odgovornost biti prepoznata, dokle god su isti ti ljudi na vlasti, a pravi politički lideri ostaju u sjeni.
Skrivena dinamika političkih igara
Političke stranke i njihovi lideri nemaju ni snage ni volje da nešto stvarno promijene. Razlozi za održavanje Nešića na poziciji ministra sigurno nisu čisti. Iako se čini da je smjena samo pitanje vremena, sve je jasno: koliko god inicijativa bila realna i potrebna, previše je političkih interesa koji osiguravaju da ministar ostane na svom mjestu, zbog svega što on pruža iza kulisa. Ovdje je riječ o zaštiti pojedinaca, interesa i odnosa koji premašuju običnu politiku. Ako imate ministra koji je povezan sa svima – od organizovanih kriminalaca do političkih elita – onda je jasno da BiH nikada neće biti u stanju riješiti svoja najveća pitanja.
Trojka u raljama vlastitih grešaka: Političke kalkulacije iznad interesa države
Zašto se korupcija i nepotizam smatraju normalnim?
U BiH, mnogi političari smatraju da je korupcija prirodna posljedica političkog života. Oni koji su na vlasti došli uz pomoć "ugovora" sa onima iz sjene, ne samo da dopuštaju, već i podržavaju tu istu praksu. U zemlji gdje je običaj da se politički poslovi rade na temelju “dogovora”, teško je očekivati da će se ijedan ministar, pa bio to Nešić ili bilo koji drugi, smijeniti bez ikakvih problema. Korupcija i nepotizam ne samo da nisu tabu, već su osnova politike koja omogućava političarima da opstanu i prošire svoju moć.
Korupcija je postala sinonim za politički život u BiH, a pozicija ministra sigurnosti je samo još jedan dokaz da u ovoj zemlji ništa nije normalno osim kriminala. I dok narod pati zbog ovih nepravdi, političke elite se igraju svojim položajima, smjenama koje ne dolaze i obmanama koje traju. Ova "zemlja" će, očigledno, i dalje biti skladište za sve što je pogrešno, a samo će rijetki biti svjesni da su odgovorni za sudbinu koja nas čeka.
