Arthur Schlesinger Jr. je skovao frazu "imperijalno predsjedništvo" 1970-ih, misleći na širenje izvršne vlasti koje je započelo tokom predsjedništva Richarda Nixona, mehanizam koji je u eri MAGA, prema autoru, poprimio još veće razmjere...
Ko je, dovraga, pomjerio namještaj u njegovoj sobi? Zašto su se hotelski konobari i vratari ponašali kao da ne govore engleski? U proljeće 1919. godine, u hotelu Du Prince Murat u ulici Rue de Monceau u Parizu, nešto ključno se dogodilo u umu Woodrowa Wilsona, 28. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država: posljedice španske gripe poremetile su njegovu mentalnu ravnotežu, osuđujući ga na halucinacije.
Ideja da je okružen francuskim špijunima ozbiljno je uticala na pregovore o Versajskom mirovnom sporazumu. Kasnije je, zbog moždanog udara, koji su od Kongresa i američke javnosti krili njegova supruga Edith i lični ljekar Grayson, Washington proveo oko godinu dana pod onim što je nazvano "vladom ciljeva". To je imalo ozbiljne posljedice, uključujući i nečlanstvo SAD-a u novoosnovanom Društvu naroda.
Slična putanja skrivanja podsjeća, u novije vrijeme, na napore da se prikrije mentalni pad Joea Bidena, koje su najmanje godinu i po dana provodili njegova supruga Jill, sin Hunter i, naravno, njegov lični ljekar Kevin O'Connor. Dok se Biden spoticao i mucao, brkao Zelenskog s Putinom, Mitterranda s Macronom, tvrdio da je 2021. razgovarao s Helmutom Kohlom (koji je umro četiri godine ranije) i da je razgovarao o Gazi s "predsjednikom Meksika, Al-Sisijem" (koji je predsjednik Egipta), njegov ljekar je nastavio da potvrđuje, sve do februara 2024., da je u potpunosti sposoban "da ispunjava svoje dužnosti". Ako je 47. predsjednik Sjedinjenih Država sada Donald Trump, značajan dio historijske odgovornosti, prema autoru, pada na O'Connora.
-U prošlosti
Koliko je onda važna mentalna ravnoteža predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (POTUS)? Mnogo, mnogo više nego bilo kojeg premijera ili šefa države u našoj zemlji. Njegovo zdravlje je pitanje od javnog interesa i utiče na sve. Predsjednik je, u stvari, neka vrsta privremenog cara (cara pro tempore). Arthur Schlesinger Jr. je skovao frazu "carsko predsjedništvo" 1970-ih, misleći na širenje izvršne vlasti koje je započeto za vrijeme predsjedništva Richarda Nixona, mehanizam koji je u eri MAGA, prema autoru, poprimio još veće razmjere.
Stoga je sasvim logično da sjena Kaligule ili Heliogabala, odnosno duh nestabilnog, despotskog, melanholičnog, okrutnog ili ekscentričnog cara, s vremena na vrijeme opsjeda hodnicima Bijele kuće. Čak i kao potencijalna opasnost, ne nužno prisutna. Ispitivanje psihološkog stanja predsjednika može obuhvatiti i one koji namjeravaju preuzeti ovu poziciju.
Barry Goldwater je to naučio na teži način kada je časopis Fact poslao upitnik američkim psihijatrima 1964. godine. Čak 1.189 od 12.356 kontaktiranih reklo je da je desničarski kandidat protiv Lyndona Johnsona "nestabilan", "nezreo", "kukavički", "psihotičan", "masovni ubica", "nemoralan", pa čak i pomalo nacista, dok su kružile glasine da je posjetio Berchtesgaden, Hitlerovo planinsko utočište. Problem je bio u tome što niko od njih nikada nije pregledao Goldwatera.
Dijagnoze su bile zasnovane isključivo na njegovim javnim govorima; u suštini su to bili politički sudovi. Goldwater je dobio slučaj klevete, ali je izgubio predsjedničke izbore. Nakon toga, Američko udruženje psihijatara usvojilo je takozvano "Goldwaterovo pravilo", koje je još uvijek na snazi, a koje zabranjuje javne dijagnoze političkih ličnosti koje nisu lično pregledane. Pravilo koje je, prema autoru, proizvelo svoje pune efekte, štiteći Bidena jučer i Trumpa danas, iako je ponašanje ovog potonjeg već dugo predmet javne debate.
Tamna sjena mentalnih bolesti nije poštedjela ni najveće ličnosti u modernoj historiji. Sam Nixon je priznao da je "paranoičan". Sastavljao je neprijateljske liste novinara i televizijskih voditelja, a čak i prije skandala Watergate naredio je prisluškivanje telefona pomoćnika kako bi otkrio izvor curenja informacija o bombaškim napadima u Kambodži. Je li bio i nasilni suprug? Novinar Seymour Hersh, dobitnik Pulitzerove nagrade, otkrio je da je saznao da je Nixonova supruga Pat završila na hitnoj pomoći nakon fizičkog napada u augustu 1974. godine i priznao da nije javno objavio tu vijest. Nikada nije bilo potvrde, a porodica je to više puta negirala.
S druge strane, Ronald Reagan je pažljivo slušao svaku Nancy Reaganinu riječ. Ponekad i previše. Godine 1984., kada su ga pitali o kontroli oružja, mucao je sve dok se Nancy nije umiješala: "Radimo najbolje što možemo", frazu koju je predsjednik ponavljao riječ po riječ. Iste jeseni, televizijska debata s Walterom Mondaleom bila je težak test. Reagan ju je prošao uz šalu koja je postala legendarna: "Neću od godina praviti problem u ovoj kampanji. Neću politički iskorištavati mladost i neiskustvo svog protivnika." Alzheimerova bolest, koja je vjerovatno već pokazivala prve znakove, dijagnosticirana je tek mnogo godina kasnije.
Predsjednik-Džoker
Naravno, ova duga američka historija služi gotovo kao uvod u haotičnu sadašnjost, gdje je predsjednik-Džoker, nepredvidivi rušitelj saveza, ravnoteže i političke etike, već pokrenuo velika pitanja o svom mentalnom stanju. Debata o tome je prisutna na internetu od njegovog prvog mandata. Komentatori i komičari u emisiji Saturday Night Live opširno su konsultovali "Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje", zaključujući da Trump pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti. Moglo bi se tvrditi da nije bilo ni potrebno otvarati priručnik.
Međutim, Allen Frances, profesor emeritus na Univerzitetu Duke, apelovao je na svojih 50.000 kolega koji su potpisali peticiju na početku Trumpove administracije da se poništi Goldwaterovo pravilo, pozivajući se na "viši nacionalni interes" i 25. amandman, član 4, koji omogućava smjenu predsjednika koji nije sposoban za službu. "Biti narcis prve klase ne znači da je Trump mentalno bolestan. Trump je prijetnja Sjedinjenim Državama i svijetu ne zato što je klinički lud, već zato što je zaista užasan", piše Frances u svojoj knjizi Trumpova Amerika pod ispitivanjem psihijatra. Prema njegovim riječima, Trump je politički problem, a ne predmet psihoanalize. Ipak, on ostaje ozbiljan problem.
-Zabrinjavajući znakovi
Godine 2017., Gary Cohn i Rob Porter, dvojica njegovih najbližih saradnika, takmičili su se međusobno da uklone sa stola izvršne uredbe koje su smatrali najopasnijima. Trump, nestalan kao i uvijek, zaboravio bi na njih u roku od nekoliko minuta. Na kraju krajeva, Gary Cohn bi rekao: „Nije bitno šta smo učinili za zemlju; bitno je šta smo spriječili Trumpa da uradi.“ Onda prolaze godine, čovjek stari i stvari mogu postati gore. U drugom mandatu, on bira samo potpuno lojalne ljude, bez protivljenja i bez ikakvih prepreka.
Pitanje, više nego ikad, ostaje relevantno i danas, jer su društvene mreže preko noći preplavljene besmislenim memovima koje na Truth Socialu dijeli stariji, neispavani i ljutiti predsjednik, s naglim promjenama stava, uvredama, idejama o progonu, tarifama i osveti. Mary Trump, predsjednikova nećakinja, tvrdi da je njen ujak amoralan i mentalno kompromitiran. Ali to bi također moglo biti jednostavno pitanje porodičnog nezadovoljstva.
Međutim, autor napominje da je jedan trenutak koji je izazvao zabrinutost bilo pismo koje je Trump poslao norveškom premijeru u januaru, u kojem je napisao: "Budući da je vaša zemlja odlučila da mi ne dodijeli Nobelovu nagradu za mir za zaustavljanje još osam ratova, više se ne osjećam obaveznim da razmišljam isključivo o miru."
