Danas je dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. 29. februara i 1. marta 1992. godine održan je referendum na kojemu su se građani Bosne i Hercegovine izjašnjavali o nezavisnosti BiH. Kako je prije više od tri desetljeća pokrenut proces osamostaljenja i međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine? Što je prethodilo ovakvom razvoju događaja? Kako je referendum iz 1992. godine postao Dan nezavisnosti BiH? Ko ga osporava, a ko obilježava?
Podizanjem najveće zastave u glavnom gradu započela je svečana ceremonija obilježavanja Dana nezavisnosti BiH. Dok se zastava podiže i himna intonira, prisjećamo se historije i hrabrosti svih onih koji su se borili za suverenitet i dostojanstvo BiH. Brojne delegacije položile su cvijeće na spomenike i odale počast svima koji su žrtvovali svoje živote za slobodu.
U vrijeme raspada SFR Jugoslavije i nakon što su tri od šest jugoslovenskih republika već odlučile o samostalnosti, na raskrsnici se našla i Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina. Badinterova komisija, osnovana od strane EZ kako bi obezbjedila miran razlaz jugoslovenskih republika, predložila je referendumsko izjašnjenje o osamostaljenju i dala obećanje o međunarodnom priznanju zemlje. Skupština SR BiH donijela je 14. Oktobra 1991. godine Memorandum o nezavisnosti uz žestoku raspravu i odbijanje predstavnika Srba da se izjašnjavaju o ovom dokumentu.
- decembra 1991. godine koalicioni partneri SDA i HDZ podnijeli su zahtjev EZ za priznanje nezavisnosti zemlje. Sutradan, skupština srpskog naroda pod SDS-ovim vodstvom donijela je odluku o osnivanju Srpske Republike BiH. 25. januara 1992. godine Skupština SRBiH donosi odluku o raspisivanju referenduma. Bila je to odluka koja je vodila samostalnosti, al I totalnom ratu, napisaće istoričari. Predstavnici Srba u međuvremenu su 9. januara proglasili osnivačke akte vlastitog entiteta.
Građani su se 29. februara i 1. marta na referendum izjašnjavali o pitanju koje je glasilo: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” Nešto više od dva miliona stanovnika ili oko 64% glasača učestvovalo je i u najvećoj mjeri glasalo za nezavisnost.
Rezultat referenduma bio je signal da Evropska zajednica 6. Aprila 1992. godine prizna Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu. Isto su, dan kasnije, učinile i Sjedinjene američke države. 22. Maja 1992. godine Bosna i Hercegovina primljena je u punopravno članstvo Organizacije Ujedinjenih nacija.
Zakon kojim je 1. mart proglašen državnim praznikom i Danom nezavisnosti BiH donesen je u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine krajem februara 1995. godine. Međutim, ovaj praznik nikada nije priznat u Republici Srpskoj niti je do danas u institucijama dejtonske BiH postignut dogovor o praznicima na državnom nivou.