U subotu, 25. oktobra, penzioneri u Federaciji Bosne i Hercegovine obilježit će svoj dan. Dok će brojna udruženja priređivati svečane sjednice i prigodne aktivnosti, za većinu njih ovaj datum neće biti razlog za slavlje, već podsjetnik na svakodnevnu borbu sa siromaštvom, niskim primanjima i rastućim troškovima života.
Samo tokom protekle godine, broj penzionera u Federaciji BiH povećao se za gotovo 10.000. U septembru prošle godine penziju je primalo 452.201 osoba, dok je taj broj danas narastao na 461.857 korisnika. Istovremeno, broj zaposlenih se smanjuje – lani ih je bilo 545.192, a ove godine 541.921.
Omjer zaposlenih i penzionera postaje sve nepovoljniji: trenutno za jednog penzionera radi tek 1,17 radnika, što ukazuje na ozbiljnu neravnotežu sistema koji je odavno na ivici izdržljivosti. Najniža penzija u Federaciji BiH danas iznosi 599,28 KM, zagarantovana 715,21 KM, dok prosječna samostalna penzija iznosi 760,98 KM – iznos koji je daleko ispod stvarnih troškova života u zemlji gdje su cijene hrane i lijekova u stalnom porastu.
Iako su penzioneri protekle dvije godine aktivno radili na izmjenama i dopunama Zakona o PIO, kojim bi se konačno promijenila formula za usklađivanje penzija, obećanja Vlade FBiH i dalje čekaju konkretne rezultate. Nova formula, koja bi penzije usklađivala prema rastu plata i kretanju cijena u omjeru 60:40, donijela bi nešto pravedniji model rasta, ali je još uvijek samo nacrt na papiru.
Uz ovaj prijedlog, planirano je i uvođenje dodatka na penzije prema godinama radnog staža, kao i regulisanje prava na posmrtnine – mjere koje su već zaživjele u susjednim zemljama. Ipak, sve dok zakon ne prođe parlamentarnu proceduru, penzioneri ostaju u neizvjesnosti.
Ono što dodatno pogoršava situaciju jeste inflacija koja, iako formalno “pod kontrolom”, svakodnevno prazni novčanike građana. Cijene hrane, voća i povrća, ali i osnovnih potrepština rastu iz mjeseca u mjesec, dok prosječna penzija ne prati taj tempo.
U toj borbi za preživljavanje, penzioneri ostaju najvjernija i najdisciplinovanija populacija – redovno plaćaju režije, uredno izmiruju obaveze, a tek ako nešto pretekne, ostaje za lijekove i hranu. Upravo ta tiha lojalnost sistemu koji im zauzvrat nudi tek preživljavanje, čini njihov “dan” više simbolom istrajnosti nego povoda za slavlje.
Dan penzionera u Federaciji BiH tako će i ove godine proteći bez fanfara i velikih riječi – u tišini i sa nadom da će dočekati dan kada će njihova penzija značiti život dostojan čovjeka, a ne stalno prebrojavanje maraka do kraja mjeseca.
