Sve češće vremenske prognoze umjesto najava vremenskih uslova služe kao upozorenja na potencijalne opasnosti po život i imovinu, što izaziva sve veći strah kod građana. Prirodne katastrofe postaju sve razornije, a klimatske promjene imaju ogroman utjecaj na njihove učestalosti i intenzitet.
Političari često koriste izgovore tvrdeći da se ne može mnogo učiniti kako bi se spriječile katastrofe poput poplava i odrona kakvi su nedavno zabilježeni u Jablanici. Iako su ovakvi događaji povezani s globalnim klimatskim promjenama, na nacionalnom nivou moguće je poduzeti mjere koje bi ublažile njihove posljedice.
Jedna od ključnih mjera koja se često spominje je jačanje civilne zaštite. Posljednja katastrofa otvorila je pitanje učinkovitosti ove službe, a brojni građani su izrazili nezadovoljstvo zbog sporog i nedovoljno organizovanog odgovora.
Decentralizacija civilne zaštite, koja bi trebala omogućiti fleksibilniju organizaciju, nabavku opreme i sredstva, nije iskorištena na pravi način. Uprkos tome što bi lokalne vlasti trebale imati slobodu u organiziranju efikasnog sistema zaštite, evidentan je manjak ulaganja u obuku i prevenciju. Također, nedostaje stalnih jedinica civilne zaštite koje bi bile u pripravnosti za ovakve situacije.
Problem je i u tome što civilna zaštita nema dovoljno kadra ni opreme za učinkovito provođenje preventivnih mjera, operativnih radnji ili sanaciju pogođenih područja. Administrativna podjela dodatno usložnjava koordinaciju među općinama, kantonima i entitetima, a posebno otežava saradnju na višim nivoima vlasti.
Mnogi se s nostalgijom prisjećaju prijeratne civilne zaštite, kada je centralizovani sistem omogućavao brži odgovor i bolju koordinaciju sa ostalim snagama zaštite i spašavanja. Danas je angažovanje Oružanih snaga BiH komplikovano i zahtijeva duge procedure.
Organizacija civilne zaštite u BiH zahtijeva hitna poboljšanja. Prvi korak bi bio formiranje stvarnog Centra za koordinaciju zaštitnih snaga na entitetskom nivou, s obzirom na to da je takav centar na državnom nivou neizvodiv. Ovaj centar bi upravljao finansijskim sredstvima, koordinirao uključivanje različitih snaga i omogućio bržu reakciju na prirodne katastrofe.
Iako su se civilne zaštitne snage u pogođenim općinama poput Donje Jablanice, Fojnice, Kiseljaka i Konjica trudile odgovoriti na katastrofu, nedostatak resursa i opreme ograničio je njihov učinak. S obzirom na raspoloživa sredstva, teško je očekivati mnogo bolju reakciju, ali to ne umanjuje potrebu za strukturnim promjenama i jačom organizacijom.
