Ustavni sud Republike Srpske razmatrao je na sjednici održanoj 8. juna 2026. godine dokument koji se odnosi na šira ustavnopravna pitanja u Bosni i Hercegovini, pri čemu je posebno analizirana uloga i ovlaštenja visokog predstavnika u BiH.
U usvojenom Obavještenju, sud se poziva na ustavne odredbe Republike Srpske i potrebu, kako navode, zaštite ustavnosti i zakonitosti, ističući da ima pravo ukazivati na pojave koje smatra problematičnim u okviru pravnog poretka BiH.
Dokument je dostavljen nadležnim institucijama s preporukom da se razmotre moguća zakonska i institucionalna rješenja, a posebno u dijelu koji se odnosi na djelovanje međunarodnog predstavnika u BiH.
Tumačenja Dejtonskog sporazuma i Bonskih ovlaštenja
U jednom dijelu Obavještenja, Sud se osvrće na Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji definiše ulogu visokog predstavnika, te navodi da su kroz kasnije odluke i međunarodne konferencije proširena tzv. Bonska ovlaštenja, koja su, prema njihovom tumačenju, dovela do značajnog jačanja njegove pozicije.
U tom kontekstu se tvrdi da je visoki predstavnik kroz dodatne ovlasti stekao ulogu koja nadilazi prvobitni okvir predviđen mirovnim sporazumom, dok se Bonska ovlaštenja u Obavještenju ocjenjuju kao element koji nije izričito sadržan u samom Dejtonu.
Stav o odlukama visokog predstavnika
Najveći dio dokumenta posvećen je pravnom statusu odluka koje donosi visoki predstavnik, pri čemu se problematizira njihova ustavna osnova i mehanizam pravne kontrole.
Sud u Obavještenju izražava stav da se radi o specifičnoj pravnoj situaciji u kojoj se odluke međunarodnog predstavnika tretiraju kao dio pravnog sistema, ali bez jasnog institucionalnog nadzora domaćih pravosudnih organa.
Također se navodi da, prema njihovom tumačenju, za punu pravnu valjanost zakonskih rješenja nije dovoljno samo njihovo materijalno djelovanje, već i procedura i nadležnost u procesu donošenja, što dovode u pitanje, kako tvrde, legitimitet pojedinih odluka.
Kritike i političko-pravni kontekst
U Obavještenju se dotiču i ranijih odluka Ustavnog suda BiH, uz tvrdnju da postoji pravna nedosljednost u načinu na koji se tretiraju akti visokog predstavnika – s jedne strane kao međunarodni, a s druge kao dio domaćeg pravnog sistema.
Sud dalje iznosi stavove koji su ranije bili prisutni u političkim debatama u Republici Srpskoj, posebno u vezi s imenovanjem i legitimitetom aktuelnog visokog predstavnika, kao i ulogom Vijeća sigurnosti UN-a u tom procesu.
U jednom dijelu dokumenta se navodi i da, prema njihovom shvatanju, postojeći pravni okvir omogućava široka tumačenja koja mogu dovesti do neslaganja u primjeni zakona na nivou BiH.
Na kraju Obavještenja, Ustavni sud Republike Srpske upozorava na, kako navode, posljedice postojeće prakse u vezi s djelovanjem visokog predstavnika, te poziva na jasnije definisanje njegovih ovlaštenja kako bi se osiguralo, kako ističu, dosljedno poštivanje ustavnosti i pravne sigurnosti.
Dokument je potpisan od strane predsjednika Ustavnog suda RS-a, a upućen je relevantnim institucijama u Bosni i Hercegovini radi daljeg razmatranja.
