Trideset tri potpisnika iz politike, akademije i vjerskog života poslali su poruku o osudi lažnih narativa o BiH – ali pravo pitanje tek slijedi: šta će konkretno poduzeti nakon potpisivanja?
U Sarajevu je potpisana zajednička izjava kojom su politički, vjerski i društveni akteri iz reda bošnjačkog naroda osudili rastuću islamofobiju, govor mržnje i sve učestalije pokušaje da se Bosna i Hercegovina predstavi kao prostor vjerskih sukoba. Dokument je potpisalo 33 javne ličnosti, čime je, barem simbolično, demonstrirano jedinstvo oko pitanja koje se u posljednje vrijeme sve češće koristi u političke svrhe.
Ovakav potez dolazi u trenutku kada se u regionalnom i međunarodnom prostoru intenziviraju narativi o navodnoj ugroženosti kršćana u BiH, ali i kada se Bošnjaci, kao najbrojniji narod, često pokušavaju svesti isključivo na vjersku kategoriju – muslimane. Potpisnici deklaracije takve interpretacije vide kao dio šireg političkog projekta kojim se Bosna i Hercegovina nastoji prikazati nestabilnom i duboko podijeljenom državom.
Jedinstvo koje je do jučer bilo nezamislivo
Možda najveći značaj ovog dokumenta nije u samom tekstu, već u činjenici da su za istim stolom sjedili ljudi koji se u političkom životu godinama nalaze na suprotnim stranama. Političari iz različitih stranaka, univerzitetski profesori i vjerski lideri rijetko su pokazivali spremnost na zajednički nastup, čak i kada su teme bile od općeg nacionalnog značaja.
U tom kontekstu, sama činjenica da su se odlučili na zajedničku izjavu mnogi vide kao presedan, ali i kao priznanje da je retorika usmjerena protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka prešla granicu koja se više ne može ignorirati.
Zašto deklaracija nije bila šira?
Ipak, već u prvim reakcijama otvorena je rasprava o tome da li je deklaracija trebala imati širi karakter i uključiti predstavnike drugih naroda u Bosni i Hercegovini. Kritičari upozoravaju da se borba protiv islamofobije i lažnih narativa ne može voditi isključivo iz jedne etničke perspektive, jer se time dodatno produbljuju postojeće podjele.
S druge strane, dio potpisnika smatra da je upravo bošnjačko jedinstvo bilo nužan prvi korak, s obzirom na dugogodišnje političke i ideološke razlike koje su često sprječavale bilo kakav zajednički nastup. U tom smislu, deklaracija je poslužila kao svojevrsni test spremnosti na saradnju.
Od riječi do djela – najteži dio tek počinje
Najveći izazov za potpisnike tek slijedi. Deklaracije, posebno u bosanskohercegovačkom političkom prostoru, često ostaju simboličan čin bez konkretnih posljedica. Ukoliko se ova inicijativa zadrži samo na nivou saopćenja i medijskih istupa, njen stvarni domet bit će minimalan.
U tekstu izjave navodi se da će potpisnici aktivno djelovati protiv pokušaja da se politički projekti velikodržavnih ideologija predstave kao vjerski sukobi. No, ostaje nejasno kroz koje mehanizme će se to provoditi – da li kroz zakonodavne inicijative, diplomatske aktivnosti ili koordinirano djelovanje u međunarodnim institucijama.
Međunarodna dimenzija – ključni test kredibiliteta
Ako deklaracija želi imati stvarni efekat, njena poruka mora izaći izvan granica Bosne i Hercegovine. Upravo su međunarodne organizacije, strani mediji i politički krugovi često prostor u kojem se formiraju i šire narativi o stanju u zemlji. Bez jasne strategije prema vani, postoji opasnost da dokument ostane tek poruka upućena domaćoj javnosti.
Poseban izazov bit će i usklađivanje političkog djelovanja samih potpisnika. Dosadašnja praksa pokazala je da se deklarativno jedinstvo često raspada već na prvom ozbiljnijem političkom pitanju, naročito kada su u igri izbori, koalicije i entitetski interesi.
Simbolički početak ili propuštena prilika
Deklaracija o osudi islamofobije i lažnih narativa može se posmatrati na dva načina: kao zakašnjeli, ali nužan pokušaj konsolidacije ili kao još jedan dokument koji će brzo pasti u zaborav. Njena stvarna vrijednost mjerit će se isključivo kroz poteze koji će uslijediti u narednim mjesecima.
Ukoliko potpisnici uspiju uskladiti retoriku i djelovanje, te zajednički reagirati na svaku novu kampanju dezinformacija ili govor mržnje, deklaracija bi mogla postati temelj dugoročnije strategije zaštite političkog i društvenog položaja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. U suprotnom, ostat će upamćena kao još jedan pokušaj demonstracije jedinstva koji se raspao čim su se kamere ugasile.
