Danas, ispred Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo je ponovo svjedočilo okupljanju mladih ljudi koji ne mogu i ne žele zaboraviti tragediju koja je 12. februara 2026. odnijela život 23-godišnjeg studenta Erdoana Morankića. Atmosfera je bila nabijena tugom i bijesom – suze su miješale s krikom zahtjeva za pravdom, dok su okupljeni držali transparente s njegovim imenom i porukama poput: "Hoćemo pravdu!" i "Neka se ovo više nikad ne ponovi!".
Tragedija u tramvaju nije samo ostavila ranu porodici Morankić, već je pogodila cijeli grad. Četiri osobe su povrijeđene, uključujući 17-godišnju djevojku koja je mjesec dana provela u Općoj bolnici "Prim. dr. Abdulah Nakaš". Njeno napuštanje bolnice protekle sedmice donijelo je barem trenutni znak olakšanja, ali osjećaj gubitka i straha još uvijek tinja među mladima i građanima Sarajeva.
U 12:23, kolona je krenula u protestnu šetnju. Glasni, odlučni i tužni, okupljeni su prolazili kroz glavne ulice grada, odjekujući zahtjevima: "Hoćemo pravdu!". Ljudi su zastajali, gledali i tješili jedni druge, dok su skandiranja i šaptaji tuge ispunjavali svaki kutak. Svaka osoba u koloni nosila je dio bola i sjećanja – na prijatelja, na komšiju, na vlastitu mladost koju su osjećali ugroženom.
Jedan od organizatora, Samir Hrnjica, obraćajući se okupljenima, naglasio je da protesti neće stati dok se ne ispune zahtjevi mladih i dok odgovorni ne budu pozvani na odgovornost. Transparenti podignuti ispred Zemaljskog muzeja simbolizirali su kolektivni vapaj: Sarajevo traži sigurnost, traži odgovornost i traži pravdu za Erdoana.
Ovaj deseti protest nije samo podsjetnik na tragediju, već i opomena društvu. Mladost Sarajeva pokazuje da se bol ne zaboravlja i da glasovi onih koji traže pravdu neće biti utišani. Šetnja kroz grad završava u centru, ali poruka ostaje jasna: svaki trenutak neodgovornosti i nepažnje košta ljudskih života, a Sarajevo neće mirno gledati kako se takve tragedije ponavljaju.
