Diplomatske rupe Bosne i Hercegovine: Kada građani ostaju sami u svijetu
Hapšenje dvoje državljana Bosne i Hercegovine u Maliju ponovo je otvorilo bolno pitanje: koliko je naša zemlja sposobna zaštititi svoje građane u udaljenim dijelovima svijeta? Bez obzira na okolnosti i detalje ovog konkretnog slučaja, jasno je da diplomatska mreža BiH i dalje ima ozbiljne praznine, i to čak 33 godine nakon sticanja nezavisnosti.
Naravno, realno je da ni velike i utjecajne države ne mogu imati ambasadu u svakoj zemlji svijeta. Ipak, postoje dijelovi svijeta koji su diplomatski "crne rupe", a Malij je upravo jedna od njih. U takvim zemljama, građani BiH mogu naići na ozbiljne probleme, jer njihova država praktično ne postoji u institucionalnom smislu na terenu.
Koja je uloga ambasade i diplomatskog predstavništva?
Prije svega, važno je razumjeti da prisustvo ambasade ne znači da su građani automatski zaštićeni od svih problema. Ambasadori i konzuli nisu svemogući i ne mogu garantovati oslobađanje uhapšenih niti intervenisati u svim situacijama. Ipak, njihova prisutnost je ključna jer omogućava direktan kanal komunikacije između zemlje i lokalnih vlasti, što u kriznim situacijama može biti presudno.
Pored protokolarnih zadataka – izdavanje viza, organizacija izbora za dijasporu, prenošenje diplomatskih nota – ambasade pružaju konkretne informacije i podršku građanima u nevolji. Kada ih nema, sve informacije moraju prolaziti kroz indirektne ili neslužbene kanale, koji su često spori, nepouzdani ili potpuno nedostupni. Upravo to je problem koji je eskalirao u Maliju.
Diplomatske rupe: Afrika i Amerika
Bosna i Hercegovina danas ima 45 ambasada i 43 nerezidentna diplomatsko-konzularna predstavništva širom svijeta. Međutim, raspored tih predstavništava otkriva ogroman problem: Afrika, Južna i Centralna Amerika praktično su izvan dometa naše diplomatije.
U Africi, ambasade postoje samo u Egiptu i Libiji, dok nerezidentna predstavništva pokrivaju još pet zemalja: Alžir, Keniju, Maroko, Sudan i Tunis. Ostatak kontinenta, uključujući zemlje južnije od Kenije i ključnu Južnoafričku Republiku, potpuno je izvan diplomatske prisutnosti BiH.
Situacija u Južnoj i Centralnoj Americi još je kritičnija. BiH nema niti jednu ambasadu, a nerezidentna predstavništva postoje samo u KubI, Brazilu i Meksiku. To znači da se gotovo sve diplomatske aktivnosti u ovom dijelu svijeta koordiniraju iz Sjedinjenih Američkih Država, što građanima u slučaju problema može značiti spor i često neefikasan odgovor.
Plan širenja diplomatske mreže i političke blokade
Ministarstvo vanjskih poslova BiH tvrdi da postoji plan za širenje mreže, koji je podržalo i Predsjedništvo BiH. Među predloženim projektima su ambasade u Azerbejdžanu, Slovačkoj, Maroku, Alžiru, Tunisu, Keniji, Brazilu i Urugvaju, te novi generalni konzularni uredi u Hrvatskoj, Srbiji i SAD-u.
Ipak, realizacija ovih planova već mjesecima je blokirana u Vijeću ministara, koje još nije dalo saglasnost na novu sistematizaciju radnih mjesta potrebnu za otvaranje predstavništava. Ministarstvo vanjskih poslova može pripremiti prijedloge, organizirati procedure i imenovati osoblje, ali bez odluke Vijeća ministara, nijedna inicijativa ne može postati operativna.
Građani plaćaju cijenu političkih blokada
Na kraju, cijenu političkih nesuglasica i blokada plaćaju građani. Svijet postaje sve dostupniji, a BiH građani sve češće putuju u udaljene i egzotične dijelove svijeta. U kriznim situacijama, odsustvo ambasade ili konzula može značiti da pomoć dolazi prekasno ili da je potpuno nedostupna.
Finansijska opravdanost otvaranja ambasada u svakoj zemlji je razumljiva, kao i potreba za etničkim balansom u imenovanju diplomata. Ipak, opravdanja i procedure malo vrijede onima koji se u nekoj zemlji mogu naći u ozbiljnoj nevolji, bez mogućnosti da njihova država adekvatno interveniše.
Hapšenje u Maliju samo je vrh ledenog brijega i snažno podsjeća na činjenicu da Bosna i Hercegovina mora hitno jačati svoju diplomatsku mrežu, kako bi građani, bez obzira na to gdje se nalaze, mogli računati na zaštitu svoje države.
