Iako broj djece oboljele od dijabetesa u Federaciji BiH konstantno raste, institucije vlasti na taj alarmantni trend gotovo uopće ne reaguju.
Umjesto hitnih mjera, sistem nudi ignorisanje, improvizaciju i dokumente koji postoje samo na papiru. Najnoviji izvještaj federalnih revizora ogolio je do kraja skandalozan i neodgovoran odnos vlasti prema ovom ozbiljnom zdravstvenom problemu.
Prije nego što se osvrnemo na nalaze revizije, važno je podsjetiti na realne potrebe djeteta koje oboli od dijabetesa, najčešće tipa 1. Takvo dijete zavisi od svakodnevne inzulinske terapije, stalnog mjerenja nivoa šećera u krvi, striktne kontrole ishrane i kontinuirane zdravstvene podrške. Simptomi poput pojačane žeđi i gladi, čestog mokrenja, umora, gubitka tjelesne težine i zamućenog vida često se zanemaruju, što dodatno otežava pravovremenu dijagnozu.
Revizori su utvrdili da Federacija BiH nije ispunila ni osnovnu obavezu predviđenu Strategijom borbe protiv dijabetesa – ne postoji registar oboljelih. Nadležne institucije nisu uspostavile vjerodostojne i potpune evidencije, niti su kantonalni zavodi za javno zdravstvo vršili redovan nadzor nad unosom podataka. Drugim riječima, sistem ni ne zna koliko djece i građana boluje od dijabetesa.
Još poraznije, u Federaciji BiH faktički ne postoji strateški okvir borbe protiv dijabetesa. Federalno ministarstvo zdravstva nije formiralo radnu grupu za provođenje ranije Strategije, niti su ikada izrađivani obavezni dvogodišnji izvještaji o njenoj realizaciji. Posljednji Strateški plan razvoja zdravstva važio je za period 2008–2018, a novi nikada nije donesen.
Stručnjaci upozoravaju da postojeći standardi zdravstvene zaštite nisu usklađeni sa savremenim potrebama. Poseban problem predstavlja nedostatak kadra – u cijeloj Federaciji BiH samo su četiri ljekara specijalizovana za dječiju endokrinologiju, što je poražavajuće malo s obzirom na specifičnost i težinu bolesti kod djece.
Revizija je otkrila i ozbiljne propuste u nabavci medicinskih sredstava. Uređaji za mjerenje glukoze nabavljani su po identičnim tenderima iz godine u godinu, iako su roditelji masovno prijavljivali nepouzdan rad i netačne rezultate mjerenja. Posljedica toga bila je da su roditelji odbijali koristiti dodijeljene uređaje i bili primorani kupovati druge, kvalitetnije, vlastitim novcem – za zdravlje vlastite djece.
Dodatni apsurd predstavlja činjenica da na nivou Federacije BiH ne postoji jedinstven protokol za postupanje s djecom oboljelom od dijabetesa u školama. Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod za javno zdravstvo FBiH nisu inicirali niti koordinirali izradu takvog dokumenta, a u većini kantona u periodu od 2021. do 2024. godine nisu poduzete gotovo nikakve aktivnosti u tom pravcu.
Prema podacima RegiZ sistema, u periodu od 2019. do 2024. godine evidentirano je 21.934 prijava oboljelih od dijabetesa, ali su revizori jasno naglasili da su ti podaci nepotpuni i neujednačeni. Istovremeno, Ministarstvo civilnih poslova BiH procjenjuje da oko 400.000 ljudi u BiH živi s dijabetesom.
U takvom ambijentu, djeca s dijabetesom i njihove porodice ostaju prepušteni sami sebi – bez jasne strategije, bez pouzdanih podataka, bez adekvatne opreme i bez sistemske podrške države koja bi im trebala biti prvi oslonac.
