Sarajevo, evropski grad? Prijestolnica BiH? Centar administrativne moći? Ili septička jama nesposobnosti, ignorancije i birokratskog ludila u kojem građani leže na infuzijama zbog bolesti koje su u razvijenim društvima iskorijenjene još u 19. stoljeću?
Ako je neko još imao iluziju da "nova politika", koju predstavlja Trojka, znači odgovornost, organizaciju i zdravlje, epidemija leptospiroze razbila je te nade brže nego što virus uništava ljudske bubrege.
Leptospiroza – bolest koju prenose štakori, kroz urin, prljavštinu, fekalije. Bolest zbog koje sada građani Kantona Sarajevo završavaju na bolničkim krevetima, iscrpljeni, bolesni, a neki i životno ugroženi. I ne, ovo nije film katastrofe. Ovo je stvarnost pod upravom tzv. reformista, menadžera i "proevropskih snaga". Oni su nam obećavali napredak, digitalizaciju i novu političku kulturu. A donijeli su – epidemiju iz kanalizacije. Doslovno.
TROJKA U KANALIZACIJI
Tri godine zaredom – 2022., 2023. i dio 2024. – deratizacija nije provedena. Nije bilo tendera. Nije bilo koordinacije. Nije bilo nikoga da reaguje. Čitav sistem, od Zavoda za javno zdravstvo do resornog ministarstva, do vlade Kantona Sarajevo, raspao se kao natopljen karton u močvari nebrige. I sada kada se građani razbolijevaju, premijeri i ministri peru ruke – a građani rane.
Kažu, "komplikovane procedure". Kažu, "nismo se dogovorili čija je nadležnost". Kažu, "sistem je zakazao". Ne. Nije sistem. Zakazali ste vi. Ljudi od krvi i mesa, s imenima i funkcijama. Zakazali ste u najosnovnijoj stvari – zaštiti života i zdravlja onih koji vas hrane svojim porezima. Vi ste sistem, vi ste ta trula gangrena koja guta svaki pokušaj odgovornosti, brige i profesionalnosti. Vi ste ti koji su građane ostavili da žive među štakorima – i još ih uvjeravate da to nije ništa strašno.
EPIDEMIJA BEZ KOMPETENCIJE
Građani ne traže čuda. Traže čistoću, sigurnost, vodu bez fekalija i ulice bez zaraze. A vi im dajete konferencije za medije, oprečna saopštenja, komisije koje će „utvrditi“ ono što svi već znamo: da ste nesposobni i da vas nije briga. I ne, nije ovo politički napad. Ovo je javnozdravstveni očaj. Ovo je krik iz bolničkog kreveta. Ovo je bijes svakog roditelja koji mora djetetu objašnjavati zašto mu je pozlilo od obične igre na livadi kraj zgrade. Jer štakori tu vrše nuždu, a vi niste stigli „provesti proceduru“.
I sada je, pazite ovo – uključeno i tužilaštvo. Bravo. Nakon što se zaraza proširila, sada tražimo krivca. Kako se zove krivac? Ministar? Direktor Zavoda? Premijer? Ili je to kolektivni monstrum bez lica i bez savjesti koji se hrani našim strpljenjem i zdravljem?
Ne tražimo više nikakva saopštenja. Tražimo ostavke. Tražimo odgovornost. Tražimo konkretne mjere. Ako ne znate raspisati tender, nemate šta tražiti u javnoj upravi. Ako vam je epidemija "proceduralni izazov", onda ste institucionalni štetočine. Ako vam je zdravlje građana predmet međustranačkog ping-ponga, onda vam nijedan ljudski život ne vrijedi ništa.
SARAJEVO KAO AVET
Sarajevo je danas grad u kojem se lakše zaraziti nego zaposliti. Grad u kojem političari mogu organizirati hiljade kulturnih manifestacija, simpozijuma, PR cirkusa – ali ne mogu raspisati tender za deratizaciju. Grad u kojem Trojka vlada tri godine, ali odgovornost za zdravlje još nije stigla ni do portira Zavoda. Grad u kojem vam prodaju priču o "novim vrijednostima", dok vam se dijete razboli jer se igralo na travi gdje su jutros piškili štakori.
Ovo nije samo epidemija bakterije. Ovo je epidemija nekompetencije, arogancije i moralne truleži. I nema vakcine protiv toga – osim smjene vlasti, masovnih krivičnih prijava i kolektivnog buđenja naroda koji više ne smije trpjeti ni dan neodgovornih birokrata koji su zdravlje građana pretvorili u fusnotu političkih igara.
30 GODINA POSLIJE DEJTONA – I DALJE SMRDI
Trideset godina nakon Dejtona, mi se još borimo s elementarnim higijenskim uslovima. U Evropi, u 21. stoljeću, nama i dalje trebaju kampanje za deratizaciju. I to ne zbog nedostatka sredstava, nego zbog mentaliteta. Jer sve što nije politički interes, ostaje prepušteno propadanju.
Dok Trojka mašta o evropskom Sarajevu, stvarnost je brutalna: Sarajevo tone u fekalijama, a narod – tone s njim. Kad vam sljedeći put neko iz vlasti priča o "razvoju", "fondovima", "partnerstvima", pitajte ih jedno: Kad ste zadnji put isprskali kanalizaciju? Jer ako to ne znate – ne trebate voditi ni mahalsku česmu, a kamoli grad.
Zato je vrijeme da se kaže jasno i glasno: dosta. Dosta je bilo upravljanja kao igrice. Dosta je bilo birokratskog šminkeraja. Dosta je bilo političke korektnosti prema nesposobnima. Sarajevo zaslužuje vodu bez urina, ulice bez zaraze i sistem bez štakora – i onih sa repom i onih bez.
