Sve u entitetu RS izgleda sumanuto i apsurdno. Milorad Dodik bezglavo je otvorio frontove prema EU, Njemačkoj Visokom predstavniku, Crnogorcima, Bošnjacima, svima koji ga mrko pogledaju.
Otkako su banke u BiH stavljene „pod lupu“ u vezi američkih sankcija stevandići, košarci i ostali su, suočeni sa kataklizmičkim scenarijima umjesto herojskih oda, „podvili su repove“ i počeli da leleču ko „službene“ narikače na daćama uz čokančić rakije i čvarke.
Niko više ne spominje referendume, niko se ne otcjepljuje, nikome od njih nije više do nezavisnosti. Opozicija u RS-u zdušno podržava Dodikovo tumaranje po bespućima verbalne perverzije.
Dodikova kukulele faza, po zakonu spojenih posuda prenijela se sa glavnog šamana plemena na ostale nižerangirane vračeve, vilenjake i žrece koji sue kao i generalni direktor manjeg entiteta skoro potpuno sigurni u epilog poraza, koliko su u istoj mjeri nemoćni da se suprotstave Šefu. Iskra nade da bi se Millorad Dodik mmoga izvuči ispod „američkog kišobrana“ manja je od količine svjetlosti svica koji slabašnom svjetlošću traži ženku da se pari.
Dodik je u epizodi bjesoumučnog i razuzdanog suprostavljanja i „režanja“ na svaku kritičku izjavu bilo kojeg evropskog i američkog zvaničnika o njegovom ponašanju i uništavanju cijelog entiteta , odnosno „klanju vola zbog kile mesa“.
U toj metafori Milorad kolje RS tupim nožem. SNSD-ova politika suradnje sa „trojkom“ na državnnoj razini u pravcu približavanju EU je, u stvari, Dodikov očajnički ferman svojim klimoglavcima da ovom dostojanstvenijom strategijom, možda udobrovolje EU i posredno Ameriku i tako spase ovaj klan na vlasti.
