Generalni sekretar predsjednika Republike Srpske je 20.12.2024. godine saopštila da je Milorad Dodik ovlastio Davora Pranjića, potpredsjednika Republike Srpske, samo za, kako je istog dana u poslijepodnevnim časovima prenio portal RTRS, “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.
Iz tog saopštenja se vidi da je Dodik navedeno ovlaštenje dao 6.12.2024. godine, što znači da je trebalo gotovo pola mjeseca da bi javnost bila uopšte obaviještena o svemu tome.
Dana 20. decembra 2024. godine, iz kabineta predsjednika Republike Srpske stiglo je saopštenje prema kojem je Milorad Dodik ovlastio potpredsjednika Republike, Davora Pranjića, samo za jednu specifičnu funkciju – potpisivanje ukaza o proglašenju zakona koje je usvojila Narodna skupština. Zanimljivo je da je ovo ovlašćenje Dodik dao još 6. decembra 2024. godine, a javnost je o tome obaviještena tek 14 dana kasnije. Ova neobična vremenska distanca između donošenja odluke i njenog saopštavanja postavlja niz pitanja o transparentnosti i ustavnosti cijelog postupka.
Odluka o davanju ovlasti za potpisivanje ukaza izaziva sumnju, naročito kada se uzme u obzir kontekst Dodikovog boravka u Beogradu, o kojem je javnost obaviještena 8. decembra. Tog dana je Dodik navodno zbog "akutnih bolova" bio hospitalizovan u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Međutim, istovremeno se postavlja pitanje zašto bi Dodik, koji je dan kasnije bio podvrgnut medicinskom tretmanu, prethodno, 6. decembra, već odlučio prenijeti ovlaštenja na Pranjića.
Da li je moguće da je Dodik unaprijed znao da će se razboljeti? Ovo pitanje postaje još intrigantnije u svjetlu činjenice da je samo nekoliko dana prije njegovog boravka u Beogradu, sudija Suda BiH izjavila da sud neće uvažiti bilo kakve razloge za odgodu suđenja, uključujući zdravstvene, što sugerira da je Dodik možda isplanirao svoj odlazak unaprijed kako bi izbjegao suđenje.
No, najvažniji aspekt ove situacije nije samo pitanje timinga, već i ustavne valjanosti postupka. Naime, Ustav Republike Srpske jasno propisuje da svi opšti akti moraju biti objavljeni u Službenom glasniku Republike Srpske kako bi postali pravno obvezujući. Iako je Dodik 6. decembra izdao odluku kojom ovlašćuje Pranjića, ona nije objavljena u Službenom glasniku, čime se stavlja pod pitanje njena ustavna validnost. Prema Ustavu, ovakvi akti moraju biti objavljeni prije nego što proizvedu pravne posljedice, što znači da su svi kasniji ukazi, poput onog o proglašenju Zakona o podsticajima, neustavni.
Pitanje ustavne usklađenosti također se komplikuje kada se uzme u obzir odredba Ustava Republike Srpske koja propisuje da predsjednik mora odlučiti koji će ga potpredsjednik zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti. Ovdje se jasno vidi da Dodikovo ograničavanje ovlasti Pranjiću na samo potpisivanje zakona nije u skladu s Ustavom, jer ovlašćenje za privremeno zamjenjivanje predsjednika mora obuhvatiti sve predsjedničke funkcije, a ne samo ograničeni broj aktivnosti.
Ovaj pravni vakuum, u kojem se odluke donose i obznanjuju sa zakašnjenjem, a Ustav ignorira, najbolje oslikava stanje u kojem se nalazi Republika Srpska. Djelovanje vlasti u ovom entitetu izgleda kao čisto feudalno upravljanje, gdje je vlast koncentrirana u rukama jednog pojedinca, a sve ostale institucije i njihova funkcionalnost podređene su volji tog pojedinca.
Bez obzira na očiglednu neustavnost postupaka, očekuje se da Ustavni sud Republike Srpske neće reagirati, jer su sudovi i druge institucije u ovom entitetu već pod čvrstom kontrolom vlasti. Na kraju, cijeli ovaj proces pokazuje kako u stvarnosti moć ne samo da nije ograničena zakonima, već je upravo zakon postao alat za dalje učvršćivanje te moći, dok se samo naizgled poštuju ustavne norme.
