Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik reagovao je na odluku Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koje je poništilo presudu u predmetu Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine. Dodik je ocijenio ovu odluku kao potvrdu, kako navodi, “dugogodišnje borbe protiv iluzije o unitarnoj, bošnjačkoj državi”.
„Jedna velika zabluda da BiH može biti bošnjačka - muslimanska država, poražena je u Strazburu. Veliko vijeće potvrdilo je ono što mi godinama govorimo – BiH nije ni ‘građanska’, ni ‘bosanska’, nego složena država konstitutivnih naroda: Srba, Hrvata i Bošnjaka“, poručio je Dodik u izjavi za medije.
On je ocijenio da je „krah doživio pokušaj da se izbriše srpski i hrvatski narod i nametne vještačka nacija zvana ‘Bosanci’“, te da takvo što „nema uporište ni u Dejtonskom sporazumu, ni u realnosti, ni u sudu u Strazburu“.
Dodik je dodatno poručio da „vrijeme unitarizma“ smatra završenim, te najavio „dijalog, kompromis i uvažavanje kao jedini mogući put za budućnost BiH“.
„Otrežnjenje za bošnjačku političku elitu tek dolazi. Ostali su bez mentora, bez podrške i bez politike koja ih je hranila iluzijama. BiH pripada svima nama – i nikada neće biti ničija ekskluziva“, izjavio je lider SNSD-a, dodajući da „nema više presuda po narudžbi. Ima Dejtona. Ima Ustava. Ima RS.“
Evropski sud za ljudska prava ranije je objavio sažetak odluke kojom se prihvata prigovor Vlade BiH da je aplikant Slaven Kovačević zloupotrijebio pravo na podnošenje žalbe i da nije imao status žrtve, kako se to zahtijeva članom 14. Evropske konvencije u vezi s izbornim pravima.
Iako se još čeka puna presuda, ovakav zaključak Suda već je izazvao političke reakcije i nova preispitivanja ustavnog i izbornog uređenja Bosne i Hercegovine.
Podsjetimo, predmet Kovačević bio je najnoviji u nizu tužbi pred Sudom u Strazburu koje su problematizovale diskriminaciju u izbornom sistemu BiH i tražile njegovo usklađivanje s evropskim standardima.
Odluka u ovom slučaju, međutim, dodatno je zaoštrila debatu o ustavnom identitetu zemlje, njenim konstitutivnim narodima i granicama građanskog modela, što ponovo otvara političko pitanje koje ni dvije decenije nakon rata nije dobilo konačan odgovor.
