U BiH, gdje granica između politike i porodičnog biznisa odavno više ne postoji, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik povukao je potez koji dodatno potvrđuje tu praksu — svog sina Igora Dodika zvanično je ovlastio da u njegovo ime potpisuje sve akte u vezi s predstojećim prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske.
Punomoć datirana 26. septembra 2025. godine, otkriva da je Milorad Dodik ovlastio svog sina da „ispravi, potpiše i ovjeri eventualno ispravljenu prijavu i druge prateće dokumente uz prijavu u cilju ovjere SNSD-a za prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske pred Centralnom izbornom komisijom BiH (CIK).“
Drugim riječima, dok se Milorad Dodik suočava s pravosnažnom presudom Suda BiH i zabranom obavljanja političkih funkcija na period od šest godina, stranku faktički vodi – porodično, po principu „otac komanduje, sin potpisuje“.
Ovaj potez dolazi svega nekoliko dana prije nego što je CIK BiH, na sjednici održanoj 1. oktobra, ovjerio SNSD za učešće na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, zakazanim za 23. novembar.
Iako je bilo očekivano da će CIK odbiti ovjeru SNSD-a zbog pravosnažne presude protiv Dodika, to se nije dogodilo. Tako je, barem formalno, Milorad Dodik i dalje u poziciji predsjednika stranke, iako je — paradoksalno — zakonom spriječen da obavlja bilo kakvu političku funkciju.
Sukob zakona i stvarnosti
Prilikom glasanja u CIK-u, član Suad Arnautović jedini je bio protiv odluke o ovjeri SNSD-a. Podsjetio je da je Sud BiH jasno presudio kako Dodik ima zabranu obavljanja bilo kakvih političkih funkcija, što se, logično, odnosi i na njegovu ulogu predsjednika stranke.
„Jezičkim tumačenjem dolazimo do zaključka da Milorad Dodik ne može vršiti ni dužnost predsjednika SNSD-a. Odluka Visokog predstavnika predviđa da se obustave sve isplate budžetskih sredstava za finansiranje SNSD-a i Ujedinjene Srpske. Ove stranke se finansiraju iz budžeta, samo je njihovo finansiranje trenutno obustavljeno, što znači da se pravne posljedice presude i dalje odnose na Dodika“, rekao je Arnautović, upozoravajući da je ovjera SNSD-a u suprotnosti s duhom zakona i odlukama međunarodnih institucija.
S druge strane, članica CIK-a Vanja Bjelica-Prutina branila je stav da Dodik formalno i dalje ima pravo da potpisuje prijave. Prema njenom tumačenju, „gospodin Dodik je u registru upisan kao predsjednik stranke i kao takav je ovlašten da postupa“, dodajući da „politička stranka nije bila predmet krivičnog postupka, nego pojedinac“.
Sud odbio žalbu, Dodik i dalje potpisuje – ili potpisuje sin
Nakon što je CIK donio odluku o ovjeri SNSD-a, Nebojša Vukanović je podnio žalbu Apelacionom odjeljenju Suda BiH, tražeći da se odluka poništi i da se Dodiku zabrani potpisivanje bilo kakvih akata u ime stranke. Međutim, Sud BiH je žalbu odbio, potvrdivši da Dodik — ili, sada, njegov sin Igor — mogu nastaviti obavljati sve tehničke radnje vezane za izborne procedure.
Drugim riječima, dok pravosnažne presude, odluke međunarodne zajednice i moralna načela stoje na jednoj strani, Dodikovi punomoćnici stoje na drugoj — i potpisuju sve što treba.
„Porodična demokratija“ po Dodikovom receptu
Ovaj slučaj ponovo otvara staro pitanje – je li SNSD politička stranka ili porodično preduzeće? Jer dok Milorad Dodik uporno tvrdi da „brani interese Republike Srpske“, sve više izgleda da brani – porodični monopol nad njenim institucijama.
Igor Dodik, koji formalno nema političku funkciju, postao je faktički politički administrator stranke i glasnogovornik oca koji se pravno nalazi „na ledu“.
S obzirom na to da je protiv Milorada Dodika izrečena kazna zabrane obavljanja političkih funkcija, a da stranka i dalje funkcioniše kao da se ništa nije desilo – ovaj slučaj jasno pokazuje kako u Bosni i Hercegovini zakoni vrijede samo dok ih Dodik ne pročita.
Jer, kad ih pročita – on ih prepiše po svom. Ili, ako ne stigne – da ih prepiše sin.
