Lider SNSD-a Milorad Dodik najavio je da će po povratku iz Sjedinjenih Američkih Država jedan od njegovih glavnih političkih prioriteta biti vraćanje entitetskog izbornog zakona Republike Srpske, koji bi se ponovo trebao naći pred Narodnom skupštinom RS-a. Tom prilikom je još jednom ustvrdio da, kako tvrdi, političko Sarajevo ima za cilj izazivanje haosa u Republici Srpskoj, zbog čega se, prema njegovim riječima, dovodi u pitanje legitimitet izbora za predsjednika ovog entiteta.
Dodik je poručio da su izbori provedeni u skladu s važećim pravilima, te da su tvrdnje o izbornim nepravilnostima, kako je naveo, dio političkog pritiska. Kao argument je naveo činjenicu da je SNSD ostvario bolji rezultat na biračkim mjestima na kojima je eksperimentalno korištena nova tehnologija glasanja, tvrdeći da je njegova stranka, a ne politički protivnici, bila oštećena.
Nakon višednevnih posjeta Izraelu i Mađarskoj, Dodik je ponovo otvoreno govorio o svom krajnjem političkom cilju – nezavisnoj Republici Srpskoj. Naglasio je da želi, kako kaže, „osloboditi“ entitet vanjskih pritisaka, te poručio da ne odustaje od borbe za političke ciljeve koje zastupa.
U tim porukama Dodik je ponovo optužio bošnjačke političke aktere da rade na, kako tvrdi, razgradnji dejtonske Bosne i Hercegovine i njenom pretvaranju u unitarnu državu. Upozorio je da bi prihvatanje takvih procesa, prema njegovom narativu, značilo gubitak Republike Srpske i njenih političkih prava.
Međutim, ovakve poruke nisu novost na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Tokom protekle dvije decenije, Dodik je u više navrata najavljivao referendume, samostalnost ili druge „sudbonosne“ političke poteze, koji se nikada nisu realizovali. U istom periodu, Republika Srpska je, istovremeno, gubila određene nadležnosti ili povlačila ranije donesene odluke, što dodatno relativizira ozbiljnost ovakvih najava.
U javnosti se sve češće postavlja pitanje institucionalnog odgovora na Dodikovo političko djelovanje, naročito u kontekstu pravosnažnih sudskih presuda koje se, prema ocjenama dijela stručne javnosti, ne provode dosljedno. Upravo to se navodi kao jedan od ključnih pokazatelja duboke krize pravne države, u kojoj zakoni i sudske odluke ne vrijede jednako za sve.
Posebnu pažnju izaziva i činjenica da Dodik, iako formalno djeluje kao lider političke stranke, ima kontinuiran i dominantan prostor u javnom medijskom prostoru, gdje svakodnevno komentariše pitanja od penzija i infrastrukture do najosjetljivijih ustavnopravnih tema, uključujući i mogućnost secesije.
U političkim krugovima sve su prisutnije ocjene da se ovakva retorika intenzivira uoči izbora, s ciljem mobilizacije biračkog tijela kroz nacionalne i identitetske teme. Takav pristup, smatra se, služi isključivo kratkoročnim političkim interesima, dok dugoročno dodatno destabilizira odnose u zemlji i produbljuje nepovjerenje među narodima.
Najnovije Dodikove poruke dolaze u trenutku pojačane međunarodne aktivnosti, uključujući i njegov odlazak na tradicionalni Molitveni doručak u SAD-u, događaj koji već godinama predstavlja prostor neformalnih političkih susreta i simboličke legitimacije, ali i otvara pitanja o granicama između religije, politike i netransparentnih mreža uticaja.
Analitičari upozoravaju da ponavljanje istih političkih poruka, bez konkretnih poteza i pravnih posljedica, sve više podsjeća na potrošenu političku strategiju, koja ne nudi rješenja za stvarne probleme građana, ali kontinuirano drži Bosnu i Hercegovinu u stanju političke napetosti i institucionalne blokade.
