Vršiteljica dužnosti predsjednice Republike Srpske Ana Trišić-Babić i Milorad Dodik borave u Izraelu, a samo putovanje u ovu državu i poruke iz nje se mogu tumačiti kao dio šire kampanje vezivanja uz islamofobne elemente, ali i vođenja "Kulturkampfa" protiv Sarajeva. Vlast Republike Srpske pod SNSD-om se trudi stvoriti što bolje odnose s Izraelom, a ni odgovor iz Izraela nije negativan. U suštini, Dodik se na evropskoj političkoj sceni pozicionira kao dio ultra-desničarskih pokreta koji su u posljednjih nekoliko godina počeli da svoj ideološki uzor vide u Izraelu. O ovome fenomenu vezivanja evropskih desničara, koji često u svojim političkim ideologijama imaju korijene povezane s fašističkim idejama tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, često je pisano i bilo je dijelom političkih analiza.
To je primijetio i Giovanni Legorano u analizi objavljenoj na Foreign Policy pod naslovom "Izrael je spreman da prigrli evropsku krajnju desnicu" u maju 2025. godine.
"Naizgled kontradiktoran savez između Izraela i evropskih krajnje desnih stranaka, od kojih mnoge imaju historijske veze s antisemitizmom, postaje razumljiv kada se sagleda kroz prizmu zajedničkih ideoloških opredjeljenja i strateških interesa. U središtu tog približavanja nalazi se zajedničko ulaganje u sigurnosne (sekuritizacijske) okvire i antimuslimanski sentiment koji nadilazi historijske tenzije između ovih političkih aktera. Za evropske krajnje desne pokrete Izrael predstavlja uzor kojem teže u oblasti sigurnosnih politika. Izraelski sigurnosni aparat, sa svojim sofisticiranim sistemima nadzora, graničnim zidovima, biometrijskim identifikacijskim protokolima i doktrinama preventivnih udara, nudi model za viziju krajnje desnice o 'odbrani' evropske civilizacije od percipiranih vanjskih prijetnji", navodi se u tekstu.
Na ovaj fenomen vezivanja Izraela i evropskih desničara upozoreno je i u izraelskom Haaretzu u tekstu pod naslovom "Izraelski izgubljeni tabu: Kako je Netanyahuova stranka zvanično prihvatila evropske radikalno-desne ekstremiste".
Dodik u svojim nastupima često nastupa s pozicija "odbrane" identiteta Evrope, a njegove posjete Izraelu trebaju da ga bolje pozicioniraju u društvu koje čine političari iz stranaka kao što su mađarski Fidesz, švedske Demokrate, francusko Nacionalno okupljanje, španski Vox i drugi.
U tom kontekstu "Kulturkampfa" kojeg Dodik vodi protiv Sarajeva treba posmatrati i posljednje izjave o tome da se Sarajevska hagada "vrati" u Izrael.
Dodikove izjave o Hagadi i pokušaji da se stvori slika da njoj nije mjesto u Sarajevu imaju za cilj da prikažu da je Sarajevo postalo uskogrudno i da gaji antisemitizam, onako kako bi ga definisao Benjamin Netanyahu.
Vodeći bitku protiv Hagade u Sarajevu, Dodik vodi kulturnu bitku protiv Sarajeva jer sarajevski brend multikulturalnosti koje nisu uspjeli da unište ni topovi tokom opsade u ratu je jedan od bedema koji čini mogućom ne samo Bosnu i Hercegovinu nego i Evropu. Pobjedom nad sarajevskom multikulturalnošću Dodik bi ostvario i pobjedu za sve evropske radikalne desničare koji tvrde da je suživot različitih naroda i vjera neprirodan i nemoguć.
Ako bi uspio u tome da Sarajevu oduzme duh čuvanja Hagade, uspio bi da ubije i dio duha Evrope koji smeta silama jednoumlja.
Na domaćem planu, Dodikova izjava o "vraćanju" Sarajevske hagade u Izrael, zapravo razotkriva konstantno "dvoznačenje" po uzoru na ono u novogovoru romana "1984" kada se političari iz RS-a odnose prema državnim institucijama.
Naime, za Milorada Dodika kada je u Bosni i Hercegovini, sedam državnih institucija kulture koje se nalaze u Sarajevu ne postoje i predstavljaju entitetske institucije. Koristeći tu "dodikovsku" logiku, Dodik ima pravo da komentariše Sarajevsku Hagadu jednako kao što ima pravo da komentariše slanje nekog artefakta iz Bukurešta u Tel Aviv.
Ipak, kako se nalazi u drugoj državi gdje ipak dolazi iz države Bosne i Hercegovine, Dodiku je korisno da pošalje ovakvu poruku o Hagadi i barem na trenutak i simbolično prizna da je ona blago Bosne i Hercegovine koje se čuva u državnom Zemaljskom muzeju.
Dodik u Izraelu boravi kako se poklonio novoj centrali evropskih krajnjih desničara, a na oltar je donio napad na sarajevski multikulturalizam.
