Dok Bosna i Hercegovina prolazi kroz najnoviji politički teatar, gdje je sve moguće osim onog što bi zapravo trebalo da bude normalno, naši najvažniji politički akteri nastavljaju svojim putem ka vrhovima – i to na način na koji samo oni znaju: jedan u bolesničkoj postelji, drugi iza rešetaka, a treći, naravno, posvećen boljoj budućnosti BiH… na papiru.
Počnimo sa Miloradom Dodikom, našim najvoljenijim liderom iz entiteta Republike Srpske, koji je trenutno u bolesničkoj postelji. Srećom, nije riječ o ozbiljnoj bolesti koja bi mogla ugroziti njegovu političku karijeru, već samo o jednom od nebrojenih, "neodgodivih" medicinskih razloga zbog kojih je izostao s političkog fronta.
Koliko god se mi obični smrtnici trudili da nađemo tragove ljudskosti u njegovom ponašanju, Dodik nas svakim danom podsjeća da politički "smrtnici" u njegovom okruženju nisu ništa više od metafora za onu staru izreku – gdje vlada politička moć, tu je uvijek i neko u "nemogućem" stanju. Ovaj put, međutim, svi se pitamo – hoće li se Dodik oporaviti na vrijeme da bi mogao nastaviti svoj "evropski put" prema "nuklearnoj" integraciji Republike Srpske s Putinovom Rusijom?
I dok se Dodik oporavlja u luksuznoj bolesničkoj postelji, Nenad Nešić, ministar sigurnosti BiH, našao se u nešto neugodnijem položaju – iza rešetaka. Ovaj prekaljeni političar, koji je godinama bio ključni oslonac u mreži korupcije u BiH, sada se suočava s realnošću koju nije mogao izbjeći: hapšenje. Tužilaštvo BiH, pod vodstvom neumorne Bojane Jolović, nije imalo milosti prema Nešiću, koji je, kao direktor "Puteva Republike Srpske", navodno raspodjeljivao državne resurse, a sve u ime prijateljskih veza sa biznismenom Mladenom Lučićem.
Pa, zapravo, nije ni bitno što je on "samo" ministar sigurnosti – sigurnost BiH je očigledno bila najmanje briga u njegovoj karijeri. Također, možda je Nešiću u ovom trenutku najvažnije da shvati da mu je politička karijera završena – osim ako mu sudbina ne ponudi novo poglavlje u stilu "Lukašenko", ali sa nešto manjim brojem saveznika.
A onda dolazi… Stevandić! Niko nije imao hrabrosti da pokuša ozbiljno shvatiti ovog političkog akrobatu koji je, kao najnoviji poslanik iz Srpske, obećao posvetiti svoje političko biće evropskoj budućnosti BiH. Neki od nas, naravno, nisu mogli da se ne nasmiju na ovu izjavu, jer Stevandić, čovjek koji je desetljećima bio član političkog establišmenta koji je u velikoj mjeri odgovoran za trenutno stanje BiH, sada odjednom postaje evropski lider. Možda je zaboravio reći da je njegova ideja o evropskoj budućnosti BiH zapravo projekt za novo pristupanje "Nova RS", ali hajde da ne budemo sitničavi.
Stevandić je tu da nas poduči o tome kako BiH, u stvari, mora biti most za sve zemlje bivše Jugoslavije prema "novoj, blistavoj" budućnosti, koja, naravno, nije ni na horizontu. Ako Stevandić može da bude ozbiljan u svojoj predanosti tom "evropskom putu", onda i mi možemo reći da u BiH nikada nije bilo toliko jasno da se naša politička budućnost sastoji od umijeća stalnog vraćanja na početak.
Dakle, dok Dodik odmara u postelji, Nešić u zatvoru, a Stevandić "radi na evropskoj budućnosti", možemo zaključiti samo jedno – BiH je, kao i uvijek, u rukama političkih klaunova koji se više trude da nas nasmiju nego da riješe stvarne probleme.
Ruku na srce, mi jesmo komičan narod, ali ko bi rekao da će ova zemlja biti poznata po najkomičnijim političkim igrama u 21. stoljeću?