Povratak Darka Ćuluma na čelo Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), uprkos isteku mandata i formalnoj ostavci, najbolja je ilustracija kako politička moć u Bosni i Hercegovini ruši zakone, institucije i osnovne principe profesionalizma. Ovaj skandalozni razvoj događaja posljedica je prećutnog dogovora dvojice najmoćnijih političkih lidera iz entiteta – Milorada Dodika i Dragana Čovića – koji godinama tretiraju državu kao vlastiti švedski sto.
Naime, kako saznajemo, povratak Ćuluma u direktorsku fotelju dogovoren je između SNSD-a i HDZ-a. SNSD je time zadržao uticaj na jednu od ključnih sigurnosnih agencija u zemlji, dok HDZ čeka "nagradu" u vidu pozicije zamjenika direktora. Ova raspodjela funkcija nije proizvod stručnosti, integriteta ili institucionalne logike, već gola podjela plijena između političkih elita.
Međutim, planove su, barem privremeno, poremetili ministri Elmedin Konaković, Edin Forto, Zukan Helez i Sevlid Hurtić. Njihovo odbijanje da daju saglasnost na razrješenje Ćuluma bez paralelnog imenovanja kompletnog rukovodstva agencije (uključujući i zamjenika) zaustavilo je privremeni slom SIPA-e, ali ne i političku sramotu koja iz dana u dan eskalira.
Uprkos činjenici da mu je mandat istekao u julu 2024. godine, Ćulum se nakon višemjesečne pauze jednostavno vratio na posao, iako je njegova ostavka formalno upućena Vijeću ministara BiH još u martu. I umjesto da se penzioniše, što mu po zakonu pripada jer ispunjava sve uslove, on je "na čekanju" i dostupan kada god Dodiku zatreba njegov kadar u SIPA-i.
Rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, koje mu je matična institucija, svjesno je izbjeglo penzionisanje Ćuluma jer je cijelo vrijeme bilo jasno da se planira njegov povratak. I to se desilo. Bez formalnog mandata, bez nove odluke, bez javnog obrazloženja – čovjek se vratio za direktorski sto, a Vijeće ministara BiH, na čelu sa Borjanom Krišto, nijemo posmatra ovu parodiju nad institucijama.
Posebno je tragičan kontekst u kojem se sve dešava. Državna agencija koja se bavi borbom protiv organizovanog kriminala, terorizma i korupcije – što su tri ključna problema u BiH – danas funkcioniše s direktorom u ostavci, bez zamjenika i bez ikakve institucionalne stabilnosti.
Još poraznije je što niko nije istražio kako je bivši zamjenik direktora SIPA-e Zoran Galić, protiv kojeg je pravosuđe BiH pokrenulo istragu, uspio da pobjegne u Hrvatsku, tačno u trenutku kada mu je prijetilo hapšenje. Da li je informaciju dobio unutar same agencije? Da li je upravo Ćulum znao i "diskretno" upozorio kolegu da bježi?
Pitanja se množe, ali odgovora nema. Država tone u neodgovornost, a najvažnije institucije sigurnosti postaju igračke u rukama etnonacionalnih lidera. Umjesto profesionalaca i reformi, građani BiH gledaju povratak penzionera na najvažnije funkcije – jer je tako odlučio Dodik, a Krišto to bez riječi provodi.
SIPA je već godinu dana "obezglavljena". Ćulum je na papiru u ostavci, Galić u bijegu, zamjenika nema. A do jeseni, prema trenutnim političkim signalima, neće se ni pokušati riješiti ovaj haos. Jer važnija je etnička raspodjela, fotelje i moć, nego sigurnost i zakonitost.
Dok traje ova institucionalna farsa, građani mogu samo nemoćno gledati kako država nestaje iznutra – bez pucnja, bez dima, ali uz savršen mir prešutnog dogovora dvije partije i jednog penzionera.
