Dok Milorad Dodik mirno čeka trenutak kada će proslaviti svoju još jednu političku pobjedu, Ured visokog predstavnika (OHR) ostaje nijem, svjesno ili nesvjesno ostavljajući Bosnu i Hercegovinu na rubu propasti.
OHR, koji bi trebao biti zaštitnik državnih interesa, umjesto toga se ponaša kao promatrač dok se odvija drama oko BHRT-a, koja se može pretvoriti u katastrofu za sve nas.
S ročištem zakazanim za 25. septembar, prema kojem je BHRT dužan isplatiti nevjerovatnih 17 miliona KM Evropskoj radiodifuzijskoj uniji (EBU), postavlja se ključno pitanje: Zašto OHR šuti? Kako je moguće da institucija koja se hvali svojim autoritetom ne odgovara na upite o pravnim posljedicama izvršenja presude? Ovo nije samo pravno pitanje; ovo je pitanje opstanaka državnih institucija i samog koncepta Bosne i Hercegovine.
Edin Forto, premijer KS, ponovo je uzaludno tražio da se taj dug planira u budžetu, ali njegov prijedlog i dalje visi u limbu. Da li se čeka posljednji trenutak, dok se Dodik smiješi, znao je da može manipulirati situacijom do posljednje sekunde? Što će se desiti ako se ministri iz reda Srba – Staša Košarac, Nenad Nešić i Srđan Amidžić – odluče suprotstaviti isplati tog duga? Odobravanjem isplate, vlast entiteta RS bi priznala državnu imovinu BiH, a to bi bilo ravno samoubilačkom činu za Dodika, koji se već dugo bori protiv institucija države koje je naizgled odlučio rušiti.
Da li je visoki predstavnik BiH ili HDZ-ov pravni zastupnik?
Ako uspiju spriječiti isplatu duga, to će značiti još jedan korak ka rušenju onoga što je preostalo od zajedničkih institucija, a Dodik će imati povod za slavlje. I dok se čeka konačna odluka, stanje se neprestano pogoršava. U međuvremenu, OHR, umjesto da se umiješa i zaštiti zakonitosti, kao da se povlači u pozadinu, ostavljajući nas u kaosu.
Ne smijemo zaboraviti da je nedavna tačka o imenovanju novog direktora SIPA-e također povučena s dnevnog reda. Da li se ministri pod Dodikovom kontrolom žele osvetiti? Da li se OHR pretvara da ne vidi kako se igra odvija? U ovoj situaciji, svima je jasno da je OHR postao nepotrebni dekor u drami koju sami pišu.
A jedina reakcija dolazi iz Pravobranilaštva BiH, koje je, nažalost, jedino pokazalo da se brine o zaštiti državnog zemljišta. Međutim, postavlja se ključno pitanje: Zašto OHR ne reaguje kada je situacija kritična? Čija je to odgovornost? Ako visoki predstavnik ne želi da se umiješa, šta je onda njegova svrha? Zašto se OHR upetlja u stvari gdje bi trebao šutjeti, a šuti kada bi trebao djelovati?
U ovom trenutku, kada su državne institucije u opasnosti, jasno je da OHR treba ozbiljno preispitati svoju efikasnost i istinsku ulogu u održavanju stabilnosti i integriteta Bosne i Hercegovine. Ukoliko se nastavi s ovim pasivnim pristupom, pitanja koja se postavljaju o opstanaku države i njenim institucijama postaju sve alarmantnija. OHR mora preuzeti odgovornost ili se povući i prepustiti teren onima koji su spremni boriti se za ovu zemlju.
Ovo nije samo pitanje dugova i budžetskih stavki. Ovo je pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine i opasnosti koje dolaze iz entiteta RS. Ako se OHR ne ustane iz svog letargičnog sna, posljedice će biti katastrofalne, a Dodik će se moći smijati do beskraja.
