Zamislite da se nalazite usred sudskog procesa, s presudom koja visi nad vama poput mača. Strah od zatvora vas potpuno paralizira, pa odlučite povući nevjerovatan potez – uvjeriti najbliže prijatelje, članove porodice i saradnike da vas skrivaju i dijele vašu sudbinu.
U krajnjem slučaju, dogovorite da se, ako policija ipak pokuca na vrata, obračunaju s organima reda. Zvuči kao scenarij iz filma ili kao krajnje suluda ideja, zar ne? Teško je povjerovati da bi iko bio spreman na takvu žrtvu zbog nekog drugog. Ipak, upravo ovakva situacija odvija se u Republici Srpskoj.
Dok Milorad Dodik iščekuje presudu, odlučio je, poput preplašenog miša, sakriti se iza institucija Republike Srpske. Njegov provjereni recept podrazumijeva sazivanje Narodne skupštine, koja usvaja besmislene i neodržive odluke, poput ove posljednje – da Dodik ne treba ići na sud i da treba zaustaviti evropski put. U pokušaju da zaštiti sebe, Dodik u svoju borbu uvlači sve poslanike Skupštine, a time praktično cijeli entitet, koji sada djeluje kao talac njegovih strahova.
Naravno, ovo nije prvi put da Dodik uvaljuje svoje najbliže saradnike u problem. Njegove odluke već su dovele do toga da se mnogi nađu na crnim listama, suoče s optužnicama ili žrtvuju privatne biznise.
Što je najgore, u ovoj apsurdnoj predstavi sudjeluju i vlast i veliki dio opozicije u RS, svjesno rizikujući da i sami budu optuženi za podrivanje ustavnog poretka. A sve to zbog jednog čovjeka koji ne želi stati pred sud.
Pitanje se samo nameće: koliko su strah, ucjena, glupost ili slijepa lojalnost potrebni za ovakav nivo apsurda?
Pod Dodikovim autokratskim upravljanjem, Republika Srpska sve više podsjeća na grotesknu scenu iz Monty Pythona, gdje granica između komedije i tragedije odavno više ne postoji.
