Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, ponovo je pokazao da je politička scena u Bosni i Hercegovini daleko od normalizacije i stabilnosti.
Uoči nastavka suđenja pred Sudom BiH, zakazanog za 29. januar, Dodik je iskoristio priliku da sipa prijetnje koje ne samo da destabiliziraju pravni sistem zemlje već i ugrožavaju mir i sigurnost svih građana.
Pod parolom zaštite Republike Srpske, Dodik najavljuje donošenje "vlastitog izbornog zakona" i potpunu delegitimizaciju pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine na teritoriji entiteta koji predvodi. Ove izjave nisu ništa drugo nego direktan udar na suverenitet države i opasan presedan koji otkriva koliko je daleko spreman ići u svom političkom inatu. Dodik očigledno ne preza od toga da Republiku Srpsku koristi kao talac svojih pravosudnih problema, stvarajući atmosferu prkosa i nepoštovanja zakona.
"Sprdačina" ili sud pravne države?
Dodikovo insistiranje da će ići na Sud BiH samo kako bi "sprdačina bila završena" zapravo je ciničan pokušaj diskreditacije institucije koja predstavlja pravni okvir države. Izjave o “lažnim strancima” koji mijenjaju zakon još jednom potvrđuju njegovu opsesiju međunarodnom zajednicom i pokušaj da svaku odluku protiv sebe predstavi kao napad na Republiku Srpsku.
Međutim, nije jasno kako Dodik misli objasniti građanima RS da njegovo ignorisanje odluka visokog predstavnika i pravosudnih institucija neće dodatno izolovati ovaj entitet na međunarodnoj sceni. Kroz ovakve poruke Dodik igra na kartu nacionalizma, ali je pitanje koliko će mu ova retorika pomoći kada se suoči s realnošću pravosudnog procesa.
Prijetnje i "politička borba"
Ono što dodatno zabrinjava jesu Dodikove prijetnje da će se "niko zezati sa Srpskom". Ova izjava neodoljivo podsjeća na opasnu retoriku iz 90-ih godina, kada su politički lideri koristili slične fraze da opravdaju sve, od političkih sabotaža do otvorenih sukoba. Dodik možda tvrdi da "nikome neće faliti dlaka s glave", ali njegove riječi odaju potpuno drugačiju poruku.
Posebno su opasne najave donošenja vlastitog izbornog zakona i potpunog ignorisanja Suda i Tužilaštva BiH na prostoru Republike Srpske. Ovo je direktno protivljenje ustavnom poretku zemlje i svojevrsni poziv na institucionalni haos. Dodikova poruka nije samo prijetnja pravosuđu, već i poruka svim građanima BiH da zakoni i institucije nisu važni ako se kose s njegovim političkim interesima.
U Predstavničkom domu se nije dogodila smjena srpskog naroda, nego smjena politike
Ko je stvarni talac?
Na kraju, postavlja se pitanje: ko je stvarni talac Dodikove borbe? Da li su to građani Republike Srpske, koji se već godinama suočavaju s ekonomskom stagnacijom, korupcijom i izolacijom zbog političkog avanturizma svog lidera? Ili je to cijela Bosna i Hercegovina, čija je pravna i politička stabilnost ugrožena zbog Dodikovog konstantnog negiranja institucija i međunarodnih sporazuma?
Jedno je sigurno: Dodikova prijetnja pravosudnim institucijama nije samo prijetnja zakonima, već i opomena svim građanima BiH da su pravda i zakon relativni pojmovi u očima onih koji drže političku moć. Ako ova “politička borba” bude sprovedena do kraja, BiH bi se mogla suočiti s još većim podjelama i napetostima koje neće stati na verbalnim prijetnjama.
Bosna i Hercegovina je previše toga preživjela da bi dopustila jednom čovjeku da pravosudni sistem svede na politički cirkus. Dodikove igre s vatrom mogu lako prerasti u požar koji će zahvatiti cijelu državu, a njegovi politički saveznici, poput Miloša Lukića, samo su dodatni podsjetnik da sistematska neodgovornost uvijek dolazi s podrškom iznutra.
Kada sudska vrata 29. januara budu otvorena, neće se suditi samo Miloradu Dodiku – sudit će se i ideji da je Bosna i Hercegovina pravna država. A to je bitka u kojoj pravda ne smije izgubiti.
