Profesionalni zastupnici sada primaju više od 4.300 KM, predsjedavajući skoro 5.500 KM, a paušalni zastupnici više od 2.100 KM – dok građani Unsko-sanskog kantona vode bitku s cijenama, odlascima i siromaštvom.
Dok se građani Unsko-sanskog kantona svakodnevno bore s rastom cijena hrane, goriva i osnovnih životnih troškova, politička elita u kantonalnoj Skupštini pobrinula se za vlastiti standard. Zastupnici su sebi povećali mjesečna primanja i to za čak 40,7 posto.
Prema dostupnim podacima, profesionalnim zastupnicima plata je povećana sa 3.100 KM na 4.360,36 KM, što predstavlja ogroman skok u odnosu na raniji iznos.
Ni ostali nisu ostali kratkih rukava.
Paušalni zastupnici sada primaju 2.115 KM, dok su primanja u vrhu skupštinske hijerarhije još veća. Predsjedavajući Skupštine sada prima 5.478,40 KM, dok zamjenici predsjedavajućeg imaju 5.310,69 KM mjesečno.
Drugim riječima – dok se u kantonu govori o nedostatku novca za mnoge javne potrebe, za povećanje političkih plata prostora očigledno ima.
Na ovu situaciju reagirao je i vijećnik Gradskog vijeća Bihaća Armin Amidžić, koji je na društvenim mrežama ironično prokomentirao odluku kantonalnih zastupnika.
„Iskrene čestitke kolegama i kolegicama u Skupštini USK na novom povećanju primanja. Zaista mi je drago da su, pored svih problema građana, uspjeli pronaći prostor da se pozabave i vlastitim standardom. Nije lako nositi toliki teret odgovornosti, rada i brige za narod, pa je red da se to adekvatno nagradi. Ako ništa, lijepo je znati da sistem ipak funkcioniše. Barem za nekoga“, napisao je Amidžić.
Njegova objava brzo je privukla pažnju javnosti, jer mnogi građani smatraju da je jaz između političkih plata i realnog životnog standarda u kantonu sve veći.
Dok prosječna plata u Unsko-sanskom kantonu znatno zaostaje za iznosima koje primaju političari, sve više mladih napušta ovaj kraj u potrazi za boljim životom u inostranstvu.
U takvoj realnosti, povećanje plata političarima mnogi vide kao još jedan dokaz da vlast i građani žive u dvije potpuno različite stvarnosti.
U jednoj se broje marke za režije i osnovne namirnice, a u drugoj – hiljade maraka mjesečnih primanja.
