U rijetkom, gotovo dramatičnom javnom napadu unutar izraelske vladajuće koalicije, ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir otvoreno je optužio premijera Benjamina Netanyahua i ministra finansija Bezalela Smotricha za sistematsko zanemarivanje sjevernih zajednica Izraela, koje već mjesecima žive pod stalnom prijetnjom Hezbollaha.
Ova eksplozija nije samo još jedna epizoda u poznatoj seriji koalicijskih trzavica. Ona otkriva duboku, gotovo nepremostivu pukotinu u srži Netanyahuove vlade: sukob između realne sigurnosne potrebe sjevera zemlje i ideološko-naseljenčkog projekta na Zapadnoj obali koji Smotrich i njegovi saveznici smatraju svetim prioritetom.
Ben-Gvir, poznat po svojoj radikalnoj retorici i otvorenom ekstremizmu, ovoga puta nije napadao ljevicu ili arapske stranke. Udario je direktno u srce koalicije – u Netanyahua i Smotricha. Optužio ih je da više puta odgađaju vitalni paket pomoći i poreznih olakšica za stanovnike sjevera, dok istovremeno guraju zakone koji donose značajne finansijske beneficije desetinama naselja na Zapadnoj obali. Poruka je kristalno jasna: dok sjever gori i stanovnici razmišljaju o odlasku, vlada se bavi ideološkim projektom koji je drag njenom desnom krilu.
Ministar za Negev i Galileju Yitzhak Wasserlauf, također iz stranke Otzma Yehudit, upozorio je premijera da su zajednice uz libansku granicu “na rubu propasti”. No upozorenja ostaju bez odjeka. Prošlosedmična maratonska rasprava u Odboru za finansije završila je fiaskom – Smotrich je stavio veto na proširenje olakšica na širi pojas sjevernih naselja, iako su neke zajednice udaljene svega nekoliko kilometara od granice i trpe gotovo svakodnevne raketne napade i prijetnje invazijom.
Ova politika prioritetizacije ima jasan potpis. Smotrich, vođa vjerskih cionista, nikada nije krio da su mu naselja na Zapadnoj obali (Judeji i Samariji) važnija od praktične sigurnosti galilejskih i gornjegolanskih zajednica.
Za njega je sjever samo teritorij koji treba “držati”, dok je Zapadna obala prostor za dubinsku demografsku i vjersku promjenu. Netanyahu, vješti politički preživljavač, ponovo balansira na tankoj žici – ne usuđuje se otvoreno stati na stranu sjevera jer bi time riskirao raspad koalicije sa svojim najradikalnijim partnerima.
Posljedice su brutalne i vidljive. Hiljade Izraelaca sa sjevera i dalje su raseljene ili žive u stalnom strahu. Lokalne vlasti otvoreno govore o egzodusu i demografskom kolapsu regije. Dok Hezbolah drži sjever pod pritiskom, izraelska vlada se bavi unutrašnjim ideološkim računima.
Opozicija je, očekivano, optužila Smotricha za “preusmjeravanje novca u svoje biračko tijelo” nauštrb sigurnosti građana. No problem je dublji od običnog stranačkog favoritizma. Radi se o fundamentalnom sukobu vizija unutar desnice: jedna strana (Ben-Gvir i Otzma Yehudit) sve više inzistira na žestokoj sigurnosnoj politici prema neprijateljima, dok druga (Smotrich i religiozni cionisti) prioritet daje teritorijalno-ideološkom projektu.
Ben-Gvirov javni obračun pokazuje da se koalicija nalazi pred ozbiljnim unutrašnjim pukotinama. Kada ekstremni desničar počne optuživati premijera da “izdaje” jevrejske zajednice, to nije samo politički teatar – to je signal duboke disfunkcionalnosti vlade koja se bori sa ratom na dva fronta, a ne može da riješi ni vlastite unutrašnje kontradikcije. Pitanje koje visi u zraku glasi: koliko još sjever može izdržati da bude žrtvovan na oltaru političkih i ideoloških kalkulacija?
