Dok su lideri Trojke, Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto, danas na konferenciji za novinare u Sarajevu likovali zbog stavljanja pod sankcije SAD bivšeg tjelohranitelja rahmetli Alije Izetbegovića i direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića te najavili da će podržati kandidata HDZ za Ustavni sud, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je decidno zaprijetio secesijom i sramno izvrtao riječi poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića pozivajući „na oružje“!
To je možda najbolji pokazatelj političke zbilje u Bosni i Hercegovini u kojoj se, u jednom dijelu, vrlo jasno, nedvosmisleno, na očigled cijelog svijeta, sistemski provodi secesionistička agenda daljnje nacionalne podjele države.
Na drugom kraju političkog spektra, ili bolje rečeno u bošnjačkoj trećini državne koalicije, ne jenjava bjesomučna sezona lova na aktuelnog predsjednika SDA i, uglavnom, svo naslijeđe njenog osnivača i prvog predsjednika, Alije Izetbegovića.
To se moderno naziva – „borba protiv korupcije“.
Iza potrošene floskule koja je davno skuhana u spin kuhinjama u Beogradu i Zagrebu, krije se možda u nekim drugim okolnostima i legitimna demokratska volja pojedinaca da uzmu tzv. bošnjačke pozicije u vlasti.
Ali, u trenucima dok Dodik pomjera crvenu liniju odbrane sve dublje i dublje u teritoriju državnih nadležnosti i ovlasti, odluka Trojke da je važnije javno i na konferenciji za novinare naslađivati se odlukom američke vlade protiv Mehmedagića i još pripisivati sebi zasluge za nju, predstavlja degutantan i za državu štetan čin.
Mnogo je važnije za Trojku naštetiti Izetbegoviću i SDA, pa kako god, nego uraditi ili reći bilo što suprotno procesima protiv države koje vode Dodik i Čović.
Tim prije što Dodik ruši i državu od koje Nikšić, Konaković i Forto primaju plaću – dobro Nikšić, još uvijek nije sjeo u fotelju – ali, je jasno da u takvim trenucima Trojka odlučuje i da pogura Dodikovog ključnog antibosanskog partnera Dragan Čovića i pokloni mu poziciju u Ustavnom sudu.
Trojka, na ovaj način, nažalost onih građana koji su se nadali alternativi, pokazuje apsolutnu nedoraslost zaštiti interesa države, kamoli njenom jačanju i napretku.
Apsolutno je pravo Trojke da pokuša uzeti vlast od SDA, ali ako to žele da urade na krilima Dodika i Čovića, vjerovatnije je da dok to učine ni ta vlast koju žele više neće postojati.
Ostat će samo mrvice i upražnjene pozicije „muslimana“ lojalnih apsolutnoj vlasti Beograda i Zagreba.
