Dok danas Sjedinjene Američke Države optužuju Iran za razvoj nuklearnog oružja i sprovode napade na njegove nuklearne objekte, arhivska dokumenta otkrivaju kako su SAD u 1970-ima bile ključni saveznik Teherana i spremale mu prodaju osam nuklearnih reaktora.
Tadašnja američka administracija balansirala je između interesa da veže Iran za Zapad i straha od širenja nuklearnog oružja, nudeći fleksibilne aranžmane poput opcije “buy-back” za nuklearno gorivo i insistirajući na kontroli procesa prerade urana.
Iranski šah Reza Pahlavi nastojao je učiniti Iran regionalnom nuklearnom silom, dok su američki pregovarači pod vodstvom Geralda Forda i Jimmya Cartera tražili načine da ograniče iranske ambicije. Paralelni sporazumi s Njemačkom i Francuskom dodatno su komplikuju situaciju, a iranski planovi za nuklearni tehnološki centar u Esfehanu izazvali su sumnju u Washingtonu.
Dolazak Cartera donio je oštriju politiku prema proliferaciji, ukidanje opcije “buy-back” i internacionalizaciju kontrole nad preradom nuklearnog goriva. Sporazumi su, iako parafirani, ostali neimplementirani zbog političke nestabilnosti u Iranu i revolucije 1979. godine.
Na kraju, SAD nikada nisu isporučile Iranu veće nuklearne reaktore, već samo mali istraživački reaktor, dok je kompleksnost odnosa i napetosti tokom decenija ostavila dubok trag na današnje sumnje i konflikte oko iranskog nuklearnog programa.
