Ponašanje prema Giorgiji Meloni nije bio diplomatski propust, već simptom politike koja miješa snagu s arogancijom i savezništvo s pokornošću...
Donald Trump i dalje tretira američke saveznike kao da je vlasnik bankrotiranog kazina, a ne predsjednik najmoćnije zemlje na svijetu.
Svaki njegov javni nastup podsjeća na performans gdje diplomatiju zamjenjuju šale, historiju narcizam, a institucionalno poštovanje nezasita potreba da uvijek bude u centru pažnje.
Kada ismijava italijansku premijerku Giorgiju Meloni i tvrdi da ga je zamolila za fotografiju, problem nije istina o fotografiji. Problem je u načinu razmišljanja. Trump ne poznaje države, institucije, historiju. On poznaje samo sebe. U njegovom političkom univerzumu, saveznici nisu partneri, već gledaoci prisiljeni da aplaudiraju. Ko ne aplaudira dovoljno, javno je ponižen.
Evropa ima razloga da podsjeti Trumpa na neke stvari koje je, izgleda, zaboravio ili nikada nije znao. Amerika nije nastala ni iz čega. Civilizacija koja ju je inspirisala, zakoni koji su je oblikovali, filozofija koja ju je vodila i politička kultura koja ju je učinila velikom došli su s kontinenta prema kojem se sada odnosi s prezirom. Rim, Atina, London, Pariz i Berlin bili su centri historije kada Amerika još nije postojala kao država. Nijedan američki predsjednik, ma koliko moćan bio, ne može svesti Evropu na ulogu klijenta koji nestrpljivo čeka njegovu pažnju.
Trump se svijetu pojavljuje onakvim kakav zaista jeste: ulični prostak slučajno uveden u salone diplomatije. Politiku mjeri instinktom trgovca nekretninama. Poštovanje vidi kao podređenost, a savezništvo kao odnos moći.
Kao megalomanski betonski tajkun kojem je umorna, ljutita i polarizirana Amerika po drugi put otvorila vrata Bijele kuće, Trump predsjedništvo pretvara u vulgarni "trumpodrom". Svaka konferencija za novinare postaje spektakl. Svaka međunarodna kriza postaje scenografija. Svaki saveznik postaje statista.
Historija poznaje mnoge vođe koji su miješali moć s ličnom veličinom. Niko nije izašao kao pobjednik iz ovog sukoba. Američka moć nije izgrađena na ismijavanju saveznika, već na sposobnosti da ih ujedini. Nije izgrađena na ponižavanju partnera, već na poštovanju koje je ulijevala. Nije izgrađena na egu jednog čovjeka, već na snazi institucija.
Trump možda vjeruje da ga Evropa treba. Možda je po nekim pitanjima u pravu. Ali zaboravlja da i Amerika treba Evropu. A kada predsjednik počne miješati saveze s vazalstvom, on ne slabi Evropu. On nagriza temelje svijeta koji je sama Amerika izgradila nakon Drugog svjetskog rata.
Carstva obično ne padaju kada im nestane moći. Padaju kada izgube amneziju. A Trumpova amnezija postaje sve očiglednija svakim danom.
