Jedna od najčešćih pritužbi djece je fraza "Dosadno mi je".
Roditelji često ne znaju kako na nju odgovoriti: trebaju li odmah ponuditi djetetu neku aktivnost ili je dosada jednostavno dio djetinjstva, možda čak i nešto korisno?
Dosada može imati i svoje dobre strane
Stručnjaci objašnjavaju da dosada može imati i svoje dobre strane. Klinička psihologinja dr. Ashley Castro kaže da slobodno vrijeme može otvoriti vrata kreativnosti kod djece. "Kada djeca imaju neplanirano, nestrukturirano vrijeme i slobodu da odluče šta će raditi, to podstiče njihovu nezavisnost", kaže ona. Dodaje da to pomaže u izgradnji njihovog samopouzdanja, samopoštovanja i vještina rješavanja problema.
Dr. Diane Franz, pedijatrijska psihologinja u Dječjoj bolnici u New Orleansu, slaže se. "Mislim da vas dosada potiče da budete kreativniji i razmišljate izvan okvira", kaže ona. Osim toga, kratki periodi nelagode mogu pomoći djeci da razviju otpornost.
„Dobro je da roditelji ne osjećaju pritisak da riješe svaki problem s kojim se njihovo dijete suoči“, objašnjava dr. Franz. „Nelagoda i to što se ne osjećate uvijek sjajno su normalan dio života. U redu je da se dijete ponekad tako osjeća, jer mu to pomaže da nauči kako da se nosi s tim osjećajima.“
Treba sagledati cijelu situaciju.
Međutim, ne bi svako dijete koje se žali na dosadu trebalo dobiti isti odgovor, posebno mlađa djeca. Dr. Castro napominje da mlađe dijete može reći "Dosadno mi je" kada zapravo pokušava izraziti dublju potrebu.
„Možda misle da im je dosadno, ali zapravo su gladni ili se osjećaju zanemareno“, kaže ona. „Možda su tužni, a 'dosadno mi je' je način da to izraze, a da se pritom ne osjećaju previše ranjivo.“
Zato ona savjetuje roditeljima da sagledaju cijelu situaciju. Dijete možda traži više vremena zajedno ili da razgovara o osjećajima. Umjesto da odmah odbacite pritužbu kao pokušaj privlačenja pažnje, dobro je provjeriti da li iza toga stoji neka nezadovoljena potreba.
Kada roditelji zaključe da je djetetu zaista dosadno, postavlja se pitanje da li bi trebali intervenirati. Dr. Castro smatra da djeci treba dozvoliti da se nose s dosadom - ali samo kada imaju alate za to.
„Općenito govoreći, dobro je da djeca imaju neplanirano vrijeme gdje mogu biti sami sa svojim mislima i istraživati svijet oko sebe kakav jeste, ne nužno kroz igračku ili unaprijed određenu aktivnost“, kaže ona.
Šta učiniti kada se starija djeca žale da im je dosadno
Kada se starija djeca žale da im je dosadno, dr. Castro kaže da je vrijeme za razgovor. Ako se mogu sama zabaviti, a i dalje kažu da im je dosadno, mogu se osjećati ograničeno u tome šta mogu raditi ili gdje mogu ići.
Roditelji tada mogu ponuditi praktična rješenja, poput odlaska u biblioteku, predlaganja projekta koji mogu raditi kod kuće ili igre koju mogu igrati zajedno. Međutim, ne bi trebali pokušavati "riješiti" dosadu ili učiniti sve da negativni osjećaji odmah nestanu.
Dr. Castro također preporučuje da roditelji obrate pažnju na to kako govore o dosadi. Ako je uvijek predstavljaju kao nešto negativno što treba izbjegavati, djeca će je vjerovatno tako i doživjeti. Ali nestrukturirano vrijeme može biti važno za razvoj kreativnosti i uživanje u slobodi od unaprijed planiranih aktivnosti.
„Možda bi bilo korisno da roditelji obrate pažnju na to kako sami koriste riječ 'dosadno' i kako govore o nestrukturiranom slobodnom vremenu“, kaže on. „Moguće je da dijete shvata suptilnu poruku da je sjedenje i nerad loše.“
Stoga ona predlaže male promjene u jeziku. Umjesto da kažu da dijete ništa ne radi, roditelji mogu reći: "Sada je tvoje kreativno vrijeme" ili "Sada je vrijeme za istraživanje." Ne mora svaki trenutak u djetetovom danu biti produktivan - s pravim stavom, dosada može dovesti do otkrića, istraživanja i avanture.
