Zakon o Južnoj interkonekciji i dalje nije dobio novu verziju u Federaciji Bosne i Hercegovine, čime je blokiran dalji napredak jednog od ključnih energetskih projekata u zemlji. Prema informacijama iz izvora bliskih Vladi FBiH, odgovornost za zastoj pripisuje se Dragan Čović i njegovom Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH).
Uvjeti za nastavak procesa
Kako tvrde izvori iz federalne vlasti, Čović je nastavak rada na zakonu, ali i na međudržavnom sporazumu između Bosna i Hercegovina i Hrvatska, uslovio izmjenama načina odlučivanja u Vladi i Parlamentu FBiH kada je riječ o pitanjima vezanim za Južnu interkonekciju.
Prvobitni prijedlog podrazumijevao je uvođenje etničkog principa glasanja, prema kojem nijedna odluka ne bi mogla biti donesena bez najmanje jednog glasa ministra iz svakog od tri konstitutivna naroda. Nakon što je taj prijedlog odbijen, uslijedio je novi zahtjev – da se odluke o Južnoj interkonekciji donose dvotrećinskom većinom.
Stranke tzv. Trojke (SDP, NiP i NS) odbile su i ovaj prijedlog, ocjenjujući da se pravila glasanja ne mogu mijenjati zbog jednog projekta. Zbog toga je, prema tvrdnjama sagovornika iz vlasti, došlo do zastoja u proceduri usvajanja novog zakona.
Reakcija američke administracije
Zastoj je izazvao pažnju međunarodnih partnera, prije svega Sjedinjenih Američkih Država. Otpravnik poslova Ambasade SAD-a u BiH, John Ginkel, intenzivno je uključen u razgovore s domaćim političkim akterima kako bi se proces ubrzao.
Prema dostupnim informacijama, Ginkel je održao sastanak s Čovićem u Mostaru, pri čemu je naglašena važnost deblokade projekta i ubrzanja njegove realizacije. Detalji razgovora nisu javno objavljeni, ali poruka je, kako navode izvori, bila jasna – Južna interkonekcija predstavlja strateški interes i zahtijeva hitne korake.
Usvajanje zakona tek prvi korak
Iako se politička rasprava trenutno vodi oko izmjena zakona, njegovo eventualno usvajanje bilo bi tek početak procesa. Novi zakon trebao bi omogućiti davanje koncesije stranim kompanijama za izgradnju i upravljanje gasovodom.
Nakon toga slijedi izbor koncesionara, a potom i rješavanje složenih imovinsko-pravnih odnosa, što bi moglo potrajati. Upravo zbog toga svako dodatno odgađanje usvajanja zakonskog okvira usporava cjelokupni projekat, koji se smatra ključnim za energetsku sigurnost Federacije BiH i diverzifikaciju snabdijevanja gasom.
Ostaje da se vidi hoće li politički pritisci i diplomatski angažman dovesti do kompromisa ili će Južna interkonekcija i dalje ostati talac nesuglasica unutar vladajuće koalicije.
