Uvođenje zabrane rada nedjeljom za većinu trgovina u Federaciji BiH, zamišljeno kao mjera zaštite radnika i unapređenja društvenog života, u praksi je proizvelo niz neplaniranih posljedica. Jedna od njih je ubrzan rast dragstora – prodavnica koje rade produženo ili neprekidno, uključujući noćne sate i nedjelje, a koje su izuzete iz važećih ograničenja.
Dragstori su oduvijek bili specifičan segment urbanog života: mjesta brze kupovine, kasnovečernjih susreta i improvizovanih pauza u svakodnevici. Međutim, nakon stupanja na snagu zabrane rada nedjeljom, oni više nisu izuzetak, već sve češće postaju pravilo. Tržište je, bez velikog zadrške, pronašlo način da se prilagodi novim okolnostima.
Posebnu pažnju posljednjih dana izazvalo je otvaranje velikog dragstora u Tuzli, koji posluje u punom kapacitetu svih sedam dana u sedmici. Veliko interesovanje građana i redovi kupaca jasno pokazuju da potražnja postoji, ali i da je zabrana rada nedjeljom preusmjerila potrošačke navike, umjesto da ih smanji ili „humanizira“.
Umjesto zatvorenih trgovina, građani su dobili manji broj prodajnih mjesta koja rade stalno, često pod većim opterećenjem, s ograničenijim izborom i višim intenzitetom rada. Tržište je reagovalo onako kako to obično čini – pronašlo je rupu u regulativi i proširilo je do maksimuma. U tom smislu, sve je izvjesnije da će se broj dragstora nastaviti povećavati, dok će klasične prodavnice tražiti načine da se formalno prilagode ovom modelu poslovanja.
Sve to otvara pitanje da li je osnovni cilj zabrane uopšte ostvaren. Umjesto rasterećenja zaposlenih, sve je više onih koji rade noćne smjene, vikende i praznike, često u kontinuitetu, jer dragstori podrazumijevaju drugačiju organizaciju rada. Teret prilagođavanja ponovo pada na radnike, dok se potrošači samo sele s jednih vrata na druga.
Dodatni problem predstavlja činjenica da se ovakav trend ne bilježi u dijelovima zemlje gdje zabrana rada nedjeljom nije uvedena. To jasno ukazuje da nije riječ o spontanom razvoju tržišta, već o direktnoj posljedici regulatorne odluke koja je stvorila neravnotežu.
Sve češće se u javnosti čuju upozorenja da je riječ o eksperimentu koji nije donio ni ekonomske, ni socijalne benefite. Umjesto odmora i ravnoteže između poslovnog i privatnog života, dobivena je improvizacija – sistem u kojem se formalno brani rad, ali se suštinski gura u sivu zonu produženih smjena i zaobilaznih rješenja.
Ako se zakon ne bude mijenjao, dragstor ekonomija mogla bi postati trajna karakteristika tržišta u Federaciji BiH. Time bi zabrana rada nedjeljom, umjesto da štiti radnike, dugoročno mogla proizvesti suprotan efekat: više rada, manje predvidljivosti i još veću nesigurnost za one koje je navodno trebala zaštititi.
