Narkomanija u Bosni i Hercegovini više nije skrivena prijetnja – ona je svuda oko nas, u školskim klupama, na dječijim igralištima, pa čak i u vrtićima, gdje počinje borba između informisanosti i propasti. Droga više nije tabu, nego svakodnevica, a institucije, umjesto da reaguju odlučno i sistemski, ostaju nijemi posmatrači sve veće tragedije.
U najosjetljivijem periodu života, između 14. i 25. godine, mladi sve češće upadaju u kandže ovisnosti. To je period kada bi trebali da izgrađuju svoj identitet, biraju životni put, razvijaju snove i talente – a umjesto toga, mnogi postaju zarobljenici sintetičkih droga, pilula i supstanci koje ih pretvaraju u žive sjene.
Prije dvadesetak godina, narkomanija je bila izuzetak u bh. društvu – danas je postala norma. Broj mladih koji eksperimentiraju s opojnim sredstvima se mjeri u hiljadama, a što je najstrašnije – sve više njih započinje tu tragičnu avanturu još u osnovnoj školi.
Alkohol, duhan, marihuana, hašiš, ecstasy, LSD, amfetamini, kokain, heroin – sve su to supstance koje su postale svakodnevni izazovi za mlade, a najnoviji hit među adolescentima su sintetičke droge proizvedene u ilegalnim laboratorijama. Riječ je o supstancama koje se, zbog svoje kemijske strukture, teško prepoznaju, lako kamufliraju i još lakše distribuiraju. Prodaju se pod krinkom osvježivača zraka, mirisnih kuglica i energetskih dodataka, a njihova cijena i dostupnost čine ih primamljivima djeci i mladima.
Zastrašujuće je da je BiH već godinama tranzitna ruta za skupe narkotike poput heroina i kokaina, ali je zbog toga postala i deponija jeftinih, sintetičkih otrova. Skunk, spice, galaxy, ketamin i druge laboratorijske smjese postaju izbor onih koji ne vide granicu između eksperimenta i propasti.
Najopasnije od svega jeste percepcija da su određene droge – poput marihuane – "prirodne" i samim tim bezopasne. U vremenu kada društvene mreže i internet preplavljuju mlade pseudoznanjem i poluistinama, manjak edukacije i prevencije postaje smrtonosno oružje.
I dok broj mladih ovisnika raste, bilježi se i porast teških krivičnih djela u vezi s distribucijom narkotika. Droga više nije samo zdravstveni problem – ona postaje sigurnosna prijetnja. Mreže krijumčara, često uz tihu asistenciju korumpiranih pojedinaca iz sistema, grade svoje carstvo na uništenim životima djece.
Nema napretka bez sistemskih rješenja. Potrebna je hitna revizija zakona o sprječavanju zloupotrebe opojnih droga, kao i proširenje liste zabranjenih supstanci. Potrebna je državna strategija, a ne papiri i nacrti koji skupljaju prašinu po ladicama ministarstava.
Ali najvažnija – i najzaboravljenija – karika u borbi protiv ovisnosti jeste prevencija. I to ne tek u školama, kada je već često prekasno, nego u vrtićima. Edukacija o opasnostima ovisnosti mora postati dio osnovnog odgoja, jer djeca već u ranoj dobi usvajaju obrasce ponašanja i odnos prema riziku.
Bh. društvo ne smije više tolerisati kolektivnu šutnju pred očitim slomom mladih generacija. Narkomanija nije "tuđi problem" – to je krik svakog roditelja, svakog učitelja, svakog građanina koji još ima imalo savjesti. Svaka odgođena reakcija znači još jedan izgubljeni život. Još jedno dijete koje neće dočekati svoje sutra.
Vrijeme je da prestanemo brojati mrtve i počnemo štititi žive.
