Kad institucije stanu, privilegije ne kasne – delegati primaju i do 100.000 KM dok zakoni skupljaju prašinu
Dok Bosna i Hercegovina formalno korača ka Evropskoj uniji, njene ključne institucije sve više liče na birokratske kulise bez stvarnog sadržaja. Najnoviji podaci o primanjima delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH brutalno razotkrivaju paradoks domaće politike: što je manje rada – to su veća primanja. Tokom 2025. godine, ukupno 1.351.427 KM isplaćeno je za plate, naknade i razne beneficije za svega 15 delegata. I to u godini u kojoj je Dom naroda bio – blokiran.
Politička blokada kao poslovni model
Umjesto zakonodavnog tijela koje bi trebalo donositi ključne odluke, Dom naroda se pretvorio u prostor političkog nadmudrivanja i otvorenih opstrukcija. Delegati iz HDZ-a i SNSD-a više puta su demonstrirali svoju moć kroz nedolazak na sjednice, rušenje dnevnog reda i sistemsko kočenje procesa odlučivanja. Rezultat? Institucija koja formalno postoji, ali suštinski ne funkcioniše. Ipak, ono što funkcioniše bez greške jesu – isplate.
Plate koje ne poznaju blokadu
Predsjedavajući Doma naroda, Kemal Ademović, tokom 2025. godine inkasirao je 88.497 KM. Njegova mjesečna primanja uključuju osnovnu platu, paušal, topli obrok i regres – bez obzira na političku paralizu institucije kojom rukovodi. Još upečatljiviji primjer dolazi iz redova HDZ-a. Dragan Čović zaradio je gotovo 97.804 KM, uz dodatke za “obilazak izborne baze” – stavku koja u praksi često znači finansiranje stranačkih aktivnosti javnim novcem. Slične cifre bilježe i kadrovi SNSD-a. Nikola Špirić primio je oko 96.922 KM, dok su njegovi stranački kolege poput Radovan Kovačević i Sredoje Nović također blizu granice od 100.000 KM godišnje. Paradoksalno, pojedini od ovih delegata rijetko se pojavljuju na sjednicama – osim kada je potrebno blokirati njihov rad.
“Obilazak baze” – javni novac za stranačke interese
Posebno kontroverzna stavka u isplatama odnosi se na tzv. obilazak izborne baze. Formalno, riječ je o komunikaciji s građanima. U praksi, to je često kanal kroz koji javni novac završava u stranačkim aktivnostima. Tako je, naprimjer, Marina Pendeš inkasirala 7.800 KM po ovom osnovu, dok su drugi delegati iz HDZ-a i SNSD-a uzimali između 4.800 i 7.000 KM.
U pojedinim slučajevima, taj novac se čak ne isplaćuje direktno delegatima – već ide na račune političkih stranaka. Drugim riječima: građani finansiraju političke kampanje onih koji blokiraju rad države.
Oni koji rade – i oni koji čekaju
Naravno, nisu svi delegati dio blokade. Delegati poput Šefik Džaferović, Dženan Đonlagić ili Zlatko Miletić učestvovali su u radu, ali ni njihov angažman nije mogao nadomjestiti sistemsku blokadu. I dok se oni pojavljuju i učestvuju u raspravama, ključni zakoni ostaju – na čekanju.
Zakoni koji čekaju, država koja stoji
Na stolu Doma naroda mjesecima stoje zakoni koji direktno utiču na svakodnevni život građana i međunarodni položaj države:
- izmjene Zakona o akcizama (uključujući smanjenje cijena goriva),
- zakon o regulatoru električne energije,
- zakon o Sudu BiH i VSTV-u – ključni za evropski put.
Bez njihovog usvajanja, Bosna i Hercegovina ne može otvoriti ozbiljne pregovore s Evropskom unijom. Ali to očigledno nije prioritet svima.
Institucija kao bankomat
Kada se podvuče crta, Dom naroda PSBiH danas više liči na finansijski mehanizam za političku elitu nego na zakonodavno tijelo. Petnaest delegata, preko milion maraka godišnje, minimalan učinak – i maksimalna politička blokada. Građani, s druge strane, plaćaju dvostruko: kroz poreze i kroz izgubljene prilike. Jer dok oni čekaju niže cijene goriva, efikasnije pravosuđe i evropsku perspektivu – delegatima plata uredno “liježe”. I to, izgleda, bez obzira na to da li rade ili ne.
