Predizborna godina otvorila pitanje granice između obavljanja dužnosti i korištenja institucija za izgradnju političkog imidža
Aktuelni predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović posljednjih mjeseci intenzivirao je javne aktivnosti širom zemlje. Gotovo svakodnevno na društvenim mrežama objavljuje fotografije sa susreta s građanima, lokalnim zvaničnicima i predstavnicima različitih zajednica.
U objavama se uglavnom koriste slične formulacije poput „razgovor s građanima“, „susret s ljudima“ ili „razmjena mišljenja“. Takve aktivnosti predstavljaju se kao dio redovnog obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH.
Međutim, u godini kada se približavaju izbori, sve češće se postavlja pitanje gdje prestaje državnički angažman, a gdje počinje politička kampanja.
Funkcija koja donosi vidljivost
Nije sporno da član Predsjedništva BiH treba obilaziti različite krajeve zemlje, razgovarati s građanima i predstavljati instituciju koju predstavlja. Takva komunikacija dio je demokratske odgovornosti izabranih zvaničnika.
Problem nastaje kada službene aktivnosti postanu dominantan alat za izgradnju ličnog političkog profila, posebno u periodu neposredno prije izbora.
Za razliku od drugih kandidata koji svoje političke poruke moraju finansirati kroz stranačke strukture i vlastite kampanje, nosioci najviših državnih funkcija već imaju institucionalnu infrastrukturu: službena putovanja, protokol, organizaciju događaja, sigurnosnu podršku i medijsku pažnju.
Sve navedeno finansira se iz javnih sredstava, odnosno novcem građana Bosne i Hercegovine.
Pitanje jednakih izbornih uslova
U političkoj praksi demokratskih zemalja često se postavlja pitanje zloupotrebe funkcije u izbornim periodima. Suština problema nije u tome da li političari trebaju biti među građanima, nego da li koriste državnu poziciju kako bi ostvarili prednost nad konkurencijom.
Ako jedan kandidat mjesecima prije izbora ima svakodnevnu javnu prisutnost kroz instituciju koju predstavlja, dok drugi kandidati moraju paziti da njihove aktivnosti ne budu ocijenjene kao preuranjena kampanja, otvara se pitanje jednakih uslova izborne utakmice.
Posebno osjetljivo pitanje jeste granica između institucionalne komunikacije i političke promocije.
Jer susret s građanima sam po sebi nije sporan. Sporno može biti kada se službena funkcija pretvori u kontinuiranu kampanju, predstavljenu kao neutralno obavljanje posla.
CIK pred novim izazovom
Centralna izborna komisija BiH posljednjih godina sve više obraća pažnju na slučajeve preuranjene kampanje i aktivnosti političkih subjekata prije zvaničnog početka izborne kampanje.
Međutim, ostaje otvoreno pitanje kako tretirati situacije kada potencijalni kandidat istovremeno obavlja jednu od najviših državnih funkcija.
Dok predsjednici stranaka i potencijalni kandidati poput Bakira Izetbegovića, Fahrudina Radončića ili Semira Efendića mogu biti predmet prijava zbog aktivnosti koje se mogu protumačiti kao politička promocija, članovi najviših institucija države imaju znatno veću javnu platformu.
Zbog toga će pred CIK-om biti izazov da jasno definiše standarde koji će važiti jednako za sve – bez obzira na to da li neko kampanju vodi iz stranačke kancelarije ili iz institucije koju predstavlja.
Pitanje koje ostaje otvoreno
Suštinsko pitanje nije da li Denis Bećirović treba razgovarati s građanima. To je obaveza svakog izabranog zvaničnika.
Pitanje je da li te aktivnosti predstavljaju redovno obavljanje funkcije člana Predsjedništva BiH ili postaju dio ranije započete političke kampanje.
Jer u izbornoj godini granica između državničkog rada i političke promocije postaje sve tanja. A odgovornost institucija je da osiguraju da javni resursi ne postanu prednost jednog kandidata nad svim ostalima.
