Otvaranje kancelarije Centra za borbu protiv terorizma mađarskog Ministarstva unutrašnjih poslova u Zalužanima kod Banja Luka već mjesecima izaziva ozbiljna pitanja na koja državne institucije Bosne i Hercegovine nemaju odgovore. Iako se radi o sigurnosno osjetljivoj temi koja uključuje prisustvo stranih policijskih struktura na teritoriji države, ključne institucije na nivou BiH i dalje nemaju precizne informacije o mandatu, aktivnostima niti pravnom osnovu djelovanja ovog centra.
Od januara, kada je centar uspostavljen u entitetu Republika Srpska, javnost nije dobila jasna objašnjenja o njegovoj svrsi. Nepoznato je koliko osoba u njemu radi, koje nadležnosti imaju, kojim podacima pristupaju i u kakvom su odnosu sa domaćim sigurnosnim strukturama. Uprkos ozbiljnosti ovih pitanja, izostanak reakcije institucija dodatno produbljuje sumnje i zabrinutost.
Posebno zabrinjava činjenica da o otvaranju centra nisu bile zvanično obaviještene institucije na državnom nivou. Ne postoji dokumentacija koja bi potvrdila da je proces prošao kroz uobičajene procedure, niti je evidentirano da je izvršena procjena usklađenosti sa ustavnim i zakonskim okvirom Bosne i Hercegovine. Time se otvara pitanje da li je uspostavljanje ovakvog centra uopće provedeno u skladu sa važećim propisima.
Dodatnu dimenziju problema predstavlja izostanak uključenosti ključnih institucija. Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine nije zaprimilo nikakav dokument koji bi se odnosio na sporazum ili memorandum o saradnji koji je poslužio kao osnova za otvaranje centra. Također, nije izvršena procjena usklađenosti sa vanjskopolitičkim ciljevima države niti analiza u skladu sa međunarodnim pravom.
Slična situacija je i sa drugim sigurnosnim agencijama. Granična policija Bosne i Hercegovine nije imala nikakve informacije o dolasku mađarskih službenika, niti je bila uključena u bilo kakvu koordinaciju. Državna agencija za istrage i zaštitu navela je da nije nadležna za pitanja otvaranja međunarodnih predstavništava, čime je praktično isključena iz ovog procesa.
Cijeli slučaj dodatno komplikuje činjenica da se vlasti u RS pozivaju na memorandum o saradnji sa mađarskom antiterorističkom jedinicom TEK. Međutim, taj dokument nije prošao kroz institucije države, niti je poznato da li ima pravnu snagu u okviru sistema Bosne i Hercegovine. Bez jasnog institucionalnog okvira, ostaje nepoznato na kojim osnovama strani sigurnosni subjekti djeluju na teritoriji države.
Politički kontekst dodatno pojačava zabrinutost. Bliski odnosi vlasti u RS sa vladom mađarskog premijera Viktor Orbán otvorili su prostor za ovakvu vrstu saradnje, ali bez transparentnosti i uključenosti državnih institucija. U takvim okolnostima postavlja se pitanje da li su politički odnosi nadjačali institucionalne procedure i sigurnosne standarde.
Istovremeno, izostanak konkretnih poteza sa državnog nivoa dodatno naglašava problem. Nema najava istraga, zahtjeva za dodatnim informacijama niti pokušaja da se razjasni status centra. Ovakav pristup ostavlja utisak institucionalne pasivnosti u situaciji koja direktno zadire u pitanja suvereniteta i sigurnosti.
Otvoreno ostaje i pitanje budućnosti ovog centra. S obzirom na moguće političke promjene u Mađarskoj, uključujući eventualni odlazak aktuelne vlasti, nije jasno da li će projekti započeti u ovom kontekstu biti nastavljeni, redefinisani ili u potpunosti obustavljeni. Međutim, bez aktivnog angažmana institucija Bosne i Hercegovine, takve odluke mogle bi se donositi bez njenog stvarnog uticaja.
U konačnici, slučaj mađarskog centra u Zalužanima ukazuje na ozbiljan institucionalni vakuum. Prisustvo stranih sigurnosnih struktura bez jasnog pravnog okvira i bez znanja državnih organa otvara niz pitanja – od zakonitosti do potencijalnih sigurnosnih implikacija – na koja odgovori i dalje izostaju.
