Časna uniforma Armije RBiH Salkiću poslužila za zadovoljavanje pohote i sijanje straha među ženama tog kraja
Među osam odnosno devet presuđenih na Kantonalnom sudu u Bihaću prošle godine za ratne zločine i nečovječna postupanja prema civilima najvišu kaznu dobio je Senad Salkić, bivši vojni policajac Petog korpusa ARBiH. Salkić je srednje visine, svijetlih očiju, u ratu je imao dugu smeđu kosu koja mu je padala po vratu. Na sebi je imao zelenu američku vojnu uniformu sa zeleno-bijelim kaišem, rolku i crni prsluk sa oznakom“T“. Od oružja je nosio rumunsku automatsku pušku na rasklapanje i pištolj u žutoj futroli za pasom. Bio je strah i trepet za žene sela Stabandže na teritoriji općine Velika Kladuša.
Jednoglasnom odlukom sudskog vijeća osuđen na 12 godina zatvora. Nije priznao krivicu. U vrijeme počinjenja ratnog zločina imao je 27 godina. Koristio je uniformu Armije RBiH da tuče pripadnike Autonomije Fikreta Abdića, a upadao je u kuće supruga boraca Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (NOAPZBB) i prilikom tih upada brutalno silovao tri žene. Salkić je 17. oktobra 1994.godine došao u mjesto Stabandža, Velika Kladuša, sa vojnim policajcima i tražio Muju Muratovića, pripadnika NOAPZB . Muratović se prije toga odlučio predati Petom korpusu. Salkić je ušao u kuću u kojoj je bila Mujina supruga Rasima Muratović sa šestero maloljetne djece,a ostali vojnici su tražili njenog supruga oko kuće. Mujo Muratović je ubrzo izišao iz štale podignutih ruku i rekao „braćo, nemojte me ubiti“, nakon čega su ga Salkić i ostali vojnici tukli palicama, šakama i nogama, bacili ga na kamenu površinu dvorišta usljed čega je Muratović jako krvario i gubio svijest.Polijevali su ga vodom da doše sebi i nastavljali ga tući i onda odveli u nepoznatom pravcu.
„ Bio je mršav, zavrnnutih rukava , nije bio ovako debeo, imao je okrugle plave ili zelene oči, malo izbuljene. Nosio je bijeli kaiš, a meni je prišao sa palicom u ruci. Udario me je palicom u predjelu bubrega. Rekao mi je zapamti ja sam Senad Salkić. Da sam popio više od dvije išla bi ti meni u Bužim i radila šta ti kažem“, ispričala je na sudu Rubija Muratović. Njen suprug Mujo je preživio rat i umro 2009. u 54.godini života. Zatim je, prema optužnici, Salkić upao u dvorišta kuće Jasminke Nasufović opsovao joj „majku četničku i autonomašku“ i pitao gdje joj je suprug. Kada je ona rekla da ne zna, udario je otvorenom šakom u lijevo uho, a zatim je uzeo za majicu i grubo ugurao u kuću gdje ju je palicom tukao po cijelom tijelu. Salkić je upade po kućama nastavio kod dvije trudnice Emire i Fatke Nasufović. Odveo ih je na obližnji put i tu je udario Fatku otvorenom šakom u predjelu desnog uha, psovao joj četničku majku i pitao gdje su im muževi. Naredio im je da ispruže dlanove i tukao ih palicom po rukama. Onda se vratio do kuće Muratovića , prišao njegovoj supruzi Rasimi izudarao je palicom po leđima, rukama i nogama i rekao „ dobro me zapamti, ja sam Senad Salkić, Muju si sad vidjela i nećeš više“.
Nakon što je pala tzv. Druga autonomija u oktobru 1995.godine Senad Salkić ponovo dolazi u selo Stabandžu. Rubiji Muratović čiji je suprug bio pripadnik NOAPZB naredio je da ide sa njim u Bužim da da izjavu. Na jednoj livadi u mjestu Bare ju je silovao, ali ju je prethodno izudarao jer je odbila da se skine. Prilikom silovanja autu sa spuštenim sjedištima udarao ju je, potom nastavio vožnju a u blizini njene kuće kod jednog majdana ponovo ju je silovao. Rubija Muratović zadobila je povrede i modrice po cijelom tijelu,a posebno u predjelu leđa i trpjela velike duševne patnje. Uporni silovatelj je vrlo brzo opet došao u Stabandžu i tražio ženu N1 čiji je muž bio autonomaš. Kad je izašla iz kuće, naredio joj je da uđe u auto po istom „scenariju“ sa Rubijom Muratović, i u jednom napuštenom objektu dok joj je psovao četničku majku, naredio da se skine, a kad je odbila, jednu ruku joj je stavio na usta,a pištolj prislonio na vaginu. N1 se pod prisilom skinula nakon čega ju je Salkić silovao u stojećem položaju i zaprijetio da će je ubiti ako ispriča šta se dogodilo.
„Kada je Salkić parkirao auto naredio mi je da se raspremim, jednom me je udario pleskom-šakom po licu. Pištolj je stavio ispred volana a pušku je stavio na zadnje sjedište, držao je policijsku palicu u jednoj ruci i poigravao se sa njom dok sa se ja raspremala. Ja sam skinula majicu, dimije i donji veš sa sebe, samo je grudnjak ostao na meni. Kada sam se ja raspremila Salkić je izašao iz auta skinu se te stavljao svoju robu preko volana, ostao je u samo u majici. Kada se raspremio ušao je u auto i oba prednja sica je oborio u ležeći položaj. Tada je legao na mene i stavio mi svoj polni organ u moju vaginu i krenuo me silovati snažno gurajući svoj polni organ u mene. Tri puta je svršio u mene a za to vrijeme nije silazio sa mene već se odmarao na meni a meni nije davao da ustanem. Obzirom da je bio grub i da se iživljavao na meni ja sam nekako opirući se dospjela između sjedišta i vjerovatno sam na ručicu od ručne kočnice ili na šeraf sa kojim se sjedište spušta, povrijedila leđa i tek sutradan sam vidjela da je na leđima ogromna modrica i ogrebotina, gdje i dan danas imam vidljiv ožiljak“, ispričala je pred sudskim vijećem silovana žena označena pseudonimom „N1“.
Senad Salkić je ko zna zašto, izabrao Stabandžu za iživljavanje nad civilima i silovanje žena. Možda zato što je to bila njegova „zona odgovornosti“ i niko mu se „nije miješao u posao“. Njegova upornost i brutalnost u pohotnom iživljavanju nad ženama bili su zadivljujući. Kao i kod prethodnih žena koje je silovao on je naoružan došao pred kuću F1 i pozvao da ide sa njim radi „davanje izjave“. Preplašena žena je pošla sa njim, a on ju je silovao u podrumu osnovne škole u Bužimu, pred još dvojicom muškaraca uz prijetnje i psovke. Nakon njega F1 je silovao još jedan muškarac. Salkić je slijedećeg dana ponovo došao kod F1 i ponovo je poveo na „ispitivanje“, da bi je silovao toga i narednog dana u vozilu u šumi na granici općina Bužim i Velika Kladuša u mjestu Bućevci. Veći broj svjedoka potvrdio je da su žene u Stabandži imale ogroman strah od povratka Senada Salkića u selo, pa su mnoge bježale od kuće ili se skrivalle. Taj strah je ostao i dugo nakon rata. Zvali su ga ironično „vojni policajac za žene“. Mnoge žene su dolazile u komandu brigade i molili starješine da ih spase od Senada Salkića. I rodbina silovanih žena prijavljivali su Salkića policiji nakon rata. Sud je presudio da Senad Salkić Rubiji Muratović na ime nematerijane štete isplati 9570 KM, N1 28.900 KM, F1 47.900 KM. Sudbina Senada Salkića i susret sa pravdom nije završen sa presudom za zločin silovanja u selu Stabandži. On je prije 20 dana nepravosnažno osuđen na osam godina zatvora sa još šest bivših boraca 505. bužimske brigade za zlostavljanje civila i ratnih zarobljenika u improvizovanom zatvoru koji je bio smješten u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu od novembra 1994. do augusta 1995. godine. Salkić je i u „Radoču“ bio surov prema zarobljenima, od kojih su neki bili i maloljetni. Salkićeva „specijalnost“ je bilo tjeranje zatvorenika na samopovređivanje, odnosno da „jašu“ konja koji je bio nacrtan na zidu hotela „Radoč“.
